Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Znanošću kontra stereotipa ili o drugačijem pogledu na starenje i starost

Piše: Dorijan Vahtar, 11.09.2017.
Starost nema samo jedno lice

Može se činiti posve zdravorazumski i nevino razmišljati kako su starije osobe neproduktivne, boležljive, depresivne, da slabije zaključuju i da za štošta nisu sposobne. No takvim se neopravdanim generaliziranjem stvaraju stavovi koji otežavaju pomak prema sudjelovanju starijih ljudi u životu društvene zajednice i aktivno starenje te pridonose utvrđivanju lošeg položaja starije populacije što dovodi do njihove diskriminacije.

Nerijetko se događa da stare osobe promatramo s mješavinom strahopoštovanja i sažaljenja. O osjećaju strahopoštovanju pisat ćemo nekom drugom prilikom, a u ovom tekstu osvrnut ćemo se na sažaljenje i ostale stereotipe koje društvo pripisuje starijim osobama. Drugim riječima, govorit ćemo o slikama starosti koje dominiraju u našem društvu te kako te slike utječu na pojedince svih dobnih skupina i međugeneracijske odnose. Pitamo se odgovaraju li takve slike  raznim mogućnostima starenja jer se društvene uloge mijenjaju u skladu s globalnim promjenama. Također, dotaknut ćemo i pitanja može li nam znanost pomoći u propitivanju i mijenjanju takvih slika te koje je preduvjete nužno osigurati za kvalitetno i uspješno starenje svakog pojedinca.

Često zaboravljamo činjenicu da ne stare svi jednako i da starost nema samo jedno lice ili značenje. Dok pokušavamo sistematizirati, pojednostaviti i razumjeti proces starenja i starost posežemo za stereotipima i predrasudama te ih rabimo češće negoli je to dobro za naše mentalno zdravlje, ali i jednakost i ravnopravnost starijih osoba u društvu.

Za razliku od stereotipa koji se smatraju nepoželjnim vjerovanjima koje je moguće izmijeniti obrazovanjem ili upoznavanjem, predrasude su izrazito apriorni, najčešće negativni i teško promjenjivi stavovi koji se odnose na iracionalnu sumnjičavost ili mržnju prema određenoj skupini ljudi. Često se temelje na društvenim stereotipima, a u najekstremnijoj varijanti rezultiraju time da se određenim skupinama krše prava ili im se daje nepoštena prednost.

Društveni stereotipi i predrasude o starenju

Brojna znanstvena literatura navodi negativne i pozitivne stereotipe kojima društvo označava starenje i starije osobe te govori o njima. Tako poznati američki gerontolog Erdman B. Palmore navodi devet negativnih stereotipa koji su povezani sa starenjem: boležljivost, slabost, ružnoću, umno nazadovanje, gubitak pamćenja, beskorisnost, izoliranost, siromaštvo i depresiju. Psiholozi Shaie i Willis ističu učestale predrasude prema starijim osobama, poput toga da je stara osoba često nezainteresirana i nesposobna za spolne odnose, na putu da postane senilna, konzervativna i rigidna. Osim toga, stari ljudi percipirani su kao mušićavi, pasivni, umorni i bez energije. Također, valja spomenuti da stereotipi ne trebaju nužno biti negativni, već i pozitivni, što također dovodi do pojednostavljenog pogleda na starenje i starije osobe te može rezultirati diskriminacijom. Neki od pozitivnih društvenih stereotipa koje Palmore navodi su ljubaznost, mudrost, pouzdanost, bogatstvo, politički utjecaj, sloboda, vječna mladost i sreća.

Starost nema samo jedno lice

No što je to što generira stereotipe i predrasude, a zatim i diskriminaciju prema starijim osobama? Držimo da je to široko rasprostranjena ideja o nedostatku individualnog pristupa starijima, jer kao što smo već spomenuli: ne stare svi jednako, niti starost ima samo jedno lice. Može se činiti posve zdravorazumski i nevino razmišljati da su starije osobe neproduktivne, boležljive, depresivne, da slabije zaključuju te da nisu sposobne za mnogo toga. Takvim neopravdanim generaliziranjem stvaraju se stavovi koji otežavaju uključivanje starih ljudi u društvo i aktivno starenje te pridonose potvrđivanju lošeg položaja starije populacije i vode ka diskriminaciji. I doista, ako pogledamo brojna domaća i međunarodna istraživanja, rezultati upućuju na društvenu isključenost starijih osoba i ograničenost njihova djelovanja i realizacije na nekoliko društvenih i obiteljskih uloga. Time su starije osobe dovedene u neugodan položaj u kojem je pasivnost jedina mogućnost i predstavlja dominantnu sliku starosti. Međutim, čini se da se značajan dio starijih Zagrepčana ne slaže s tako usko nametnutom idejom, odnosno slikom starenja i ulogama koje im društvo dodjeljuje. Rezultati našeg istraživanja „Prava osoba starije životne dobi u Gradu Zagrebu“ pokazali su da s globalnim društvenim promjenama raste broj starijih osoba kojima socijalno-protekcionistički pristup ne uspijeva zadovoljiti potrebe i interese. Pojavila se nova generacija starijih osoba koje su obrazovane, informirane, stambeno situirane i financijski relativno neovisne. Iako ih prate uobičajeni problemi koji dolaze sa starenjem, oni sve glasnije zahtijevaju da se dosadašnji pristup starenju u sklopu kojeg ih se određuje kao pasivne društvene subjekte ovisne o društvenoj potpori zamijeni proaktivnim i participativnim pristupom. To znači da su spomenuti društveni stereotipi i predrasude o starijim osobama kao pasivnima, nesposobnima i zaboravljivima te pojednostavljena slika starenja i starosti  prepreke za ostvarivanje ravnopravnosti i jednakosti svih članova društva. Drugim riječima – vode prema diskriminaciji!

Starije osobe na korak su do podržavanja diskriminacije društvene grupe kojoj pripadaju

Osim što vode prema diskriminaciji, stereotipne slike djeluju na stavove i ponašanje ne samo mlađih ljudi u interakciji sa starijima nego i na ponašanje sredovječnih ljudi. U očajničkim pokušajima odgađanja susreta s plošnom, deprimirajućom i društveno prihvaćenom slikom starosti, sredovječne osobe bore se protiv starenja na sve moguće načine. Bježeći od stvarnosti, odijevaju se poput tinejdžera, rabe sleng iz svoga vremena, misle da imaju više energije i snage nego što zaista imaju. Osim bijega od stvarnosti, zaboravljaju da ne čine gotovo ništa kako bi jednoga dana kvalitetno uživale u starosti, ignorirajući pritom sve mogućnosti koje im pruža današnje vrijeme i podržavajući pasivnu sliku starosti. Zbog stalne izloženosti društvenim stereotipima koji starije osobe prikazuju kao pasivne, zaboravljive, dosadne, nesposobne i krute, stari ljudi počinju prihvaćati takva značenja kao sliku samih sebe, onemogućujući njihovu promjenu, te su tako na korak do podržavanja diskriminacije društvene grupe kojoj pripadaju.

Sa starenjem dolazi mudrost i iskustvo

Spomenuti psiholozi Shaie i Willis napominju da se opisani procesi mogu zaustaviti, preusmjeriti ili preokrenuti jedino čvrstim dokazima koji proturiječe društveno raširenim i pojednostavljenim značenjima starosti. Znanost nam može pomoći da se riješimo pojednostavljenog i uplašenog pogleda na starost. Pritom su vrlo važna gledišta Paula Baltesa i njegovih suradnika s berlinskog Instituta Max Planck. Oni značajno revidiraju razvojne teorije i gledište u kojem se tijekom mladosti i razvoja više dobiva, a tijekom starenja koje počinje od odrasle dobi više gubi. Ispitivanjem dobiti u starijoj dobi umnogome su unaprijedili uobičajen i društveno raširen pogled na starenje kao nužno negativan proces praćen propadanjem. U njihovu teorijskom okviru i istraživačkom radu naglašena je važnost mudrosti i kapitaliziranja iskustva u smislu praktične inteligencije kao dobiti koja dolazi sa starenjem. Da je tako, potvrđuju primjeri poznatih osoba koje su svoja najznačajnija djela ostvarile nakon razdoblja pune zrelosti. Za primjer uzmimo njemačkog književnika Goethea, koji je Fausta dovršio nakon svoje 80. godine, ili glasovitog talijanskog skladatelja Verdija, koji je operu Falstaff stvorio kada je imao 80 godina. Istraživanja kreativnosti pokazuju da postoji značajna razlika između djela stvorenih u mladosti i onih nastalih u starijoj dobi. Obično se djela stvorena u mladosti označavaju kao „novatorska, osvježavajuća, s novim pogledom“, a ona stvorena u starijoj dobi kao „mudra i zrela“.

U starosti pogled na život postaje realističniji, povećava se altruizam i sklonost ka humanitarnom djelovanju

Psihološka literatura izrazito je optimistična kad je riječ o starenju i starosti. Psihologinje Ambrosi-Randić i Plavšić u svojoj knjizi Uspješno starenje iznose da neke komponente pamćenja i mentalne efikasnosti opadaju sa starenjem, ali taj pad ne utječe bitno na kvalitetu života. Istovremeno kristalna inteligencija – znanja, vještine i sposobnosti koje pojedinac razvije tijekom života – raste, kao i broj riječi kojima se koristimo. Osim toga, pogled na život postaje realističniji, a povećava se altruizam i sklonost ka humanitarnom djelovanju. Ako se osvrnemo na područje emocionalne dobrobiti i zadovoljstva, činjenice su još bolje. Tijekom cijelog svog razvoja čovjek stalno prepravlja svoje standarde u očekivanjima. Slijedom toga, mnogi stari ljudi uživaju u jednakoj razini emocionalne dobrobiti i zadovoljstva kao mlađi odrasli ljudi.

Da zdravoj prehrani, tjelesnoj aktivnosti i životnom optimizmu, ali uz odgovarajuće društvene uvjete

Svi navedeni primjeri iz svijeta znanosti opovrgavaju raširene društvene stereotipe o starenju i pojednostavljen pogled na starost te govore u prilog tezi kako je uspješno i kvalitetno starenje moguće. No da bi se uspješno i kvalitetno starjelo, podjednako je važna zastupljenost individualne i društvene komponente. Pod individualnom komponentom mislimo na djelovanje svakog pojedinca kojim bi mogao unaprijediti kvalitetu života u starosti. Brojna istraživanja navode zdravu prehranu, tjelesnu aktivnost i životni optimizam kao ključne čimbenike individualnog pristupa kvalitetnom starenju. No takav pristup polučit će rezultate jedino ako se osiguraju odgovarajući društveni uvjeti. Stoga je društvena okolina kao čimbenik podrške i stvaranje kulture u kojima se starije osobe smatraju jednakopravnim i jednakovrijednim građanima, kao i rad na suzbijanju stereotipa o starenju i starosti na svim razinama društva, jedan od ključnih preduvjeta kvalitetnog i aktivnoga starenja.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×