Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Žena, majka, svekrva

Piše: Lea Banović, 06.12.2016.
Žena, majka, kraljica – vole tepati jedna drugoj neke moje prijateljice. Žena, majka, svekrva – moja je inačica, moje su životne uloge bez kojih ne mogu i ne želim biti.

Moja je snaha moja kćer, volim reći. Ali htjeli mi to ili ne, odnosno ma koliko dobre bile (a Lana i ja to zaista i jesmo), razlike postoje. Potvrdile smo ih na banalnom primjeru i u nedavnom razgovoru.

– Da ti mama kaže da ti je ovo jako prljavo – rekla sam joj pokazujući na hladnjak  – ti bi se možda naljutila, možda posvađala s njom, da što ju to briga i ako joj smeta neka očisti ili bi ti naprosto na jedno uho ušlo, na drugo izašlo. Međutim da ti ja to kažem…

– Auuuu – zajaukala je Lana – nikako nije isto. Bilo bi mi jako neugodno i tražila bih isprike. To boli!

Pa ja onda, koliko god voljela svoju snahu, pazim na riječi kako nikad nisam pazila svome djetetu, svjesna koliko je važna ta tanka nit koja nas dijeli i povezuje.

Mi žene sve volimo verbalizirati. Zato satima pričamo uz kavu ili preko telefona. Analiziramo svaki svoj i tuđi korak, propitujemo je li moglo biti drugačije, što bi bilo kad bi bilo, jesam li trebala napraviti … sumnjamo i stalno nam se čini da je moglo biti bolje. Odnos s majkom nam je najveći dio života drama. Odnos sa sestrom je stalno na crti između ljubavi i mržnje. Izdaja prijateljice je bolno žarište koje se ne zaboravlja cijeloga života. Žene se u poslovnom svijetu udružuju do trenutka dok se ne pojavi muškarac. Čak je i odnos sa ženom šeficom sasvim specifična priča u odnosu na sve ostale. Jednoj sam svjedočila i sama. Velika pobornica za ženska prava i jednakost svih, kad je trebala odluku saslušala je ženu ali prihvaćala stav muškarca. Ne kažem da se od muškaraca ne može doživjeti isto što i od žena, ali žene su zaista najčešće najveći problem jedna drugoj, od najbanalnijih sitnica do najozbiljnijih situacija.

Unatoč moje tri svijetle točke: oca, muža i sina, dakle muškaraca, život su mi u velikom dijelu obilježile žene: majka koja je rano ostala bez muža –  mog oca i ubrzo se ponovo udala i sestra koja je imala život po kojem bi se mogli napisati romani ali zbog kojeg su stradavali i još stradavaju i svi oko nje.

Sad sam pred novim iskušenjem, preda mnom je život u odnosu sa sinovljevom ženom, mojom snahom. Postala sam svekrva. I dok su punice mete brojnih viceva koje izmišljaju muškarci da si šalom olakšaju život, odnos zeta i punice je i opet posve drugačiji od odnosa svekrve i snahe. Jer ovdje se opet radi o dvije žene, pa je već i u tradiciji naših naroda da svekrva znači – kontrola, zločesto.

Žena, majka, kraljica – vole tepati jedna drugoj neke moje prijateljice. Žena, majka, svekrva  – moja je inačica, moje su životne uloge bez kojih ne mogu i ne želim biti. Ni bez prijateljica ne mogu. Samo jednu računam kao broj jedan, onu pravu, koja se dugim godinama dokazala kao oslonac, koja sve razumije bez puno tumačenja, ne kritizira i ne zgraža se, koja me prihvaća i podržava takvu kakva jesam. S prijateljicama volim sjediti na dugim kavama, ići u kino, raspravljati o pročitanom, smišljati recepte, ogovarati i planirati dalje. S prijateljicama pretresam „što bi bilo kad bi bilo“. Pa onda ovu pojednostavljenu priču o nečem tako zanimljivom i nimalo jednostavnom kao što su žene mogu samo završiti na jedan način: ah, muškarci!

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×