Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Umjesto skrbi

Piše: Vesna Širanović, 25.10.2017.
Zagreb je prepun događanja, a puno njih ne prazni novčanike, traži samo malo životne energije, dići se, krenuti prema mjestu događanja, uživati

Hajde konačno napiši nešto pozitivno, poticajno, vedro – gruntam dok se pripremam za pisanje. Nije da nema i takvih tema. Zagreb je prepun događanja, a puno njih ne prazni novčanike, traži samo malo životne energije, dići se, krenuti prema mjestu događanja, uživati. Prenosim lap na ugodnije mjesto za stolom i radim grešku. Stišćem „start“ na daljinskom jer želim čuti vijesti. I opet, tko zna koji dan po redu, najvažnija vijest je koliko je automobila prošlo kraj ograde Kulmerovih dvora i hoće li Sin doći u Hrvatsku ili ne. Na internetu, sa svih društvenih mreža vrebaju oni koji baš sve znaju, imaju top informaciju, tumače svoju verziju ogorčeno ili naslađujući se. Pisani mediji ne zaostaju. Najvažnije je koliko je Kći potrošila na kupovinu torbica ili hoće li saborsko povjerenstvo za „slučaj Agrokor“ raditi ili ne.

Ma dajte, ljudi, pustite me na miru, svađam se baš onako umirovljenički s televizorom. Neka zaista svatko radi svoj posao, neka lovi onaj tko je zadužen da lovi, kažnjava onaj tko je zadužen da kažnjava, kontrolira onaj tko to zakonom mora činiti, a ja kao običan građanin samo želim informaciju: da – ulovljen je s prstima u pekmezu, da – dokazano je da je činio mimo zakona,  da – kažnjen je i da – vratit će, odslužit će. I najvažnije da – tvrtke će biti spašene na taj i taj način a zaposleni će ostati zaposleni.

Sve što se događa između, oko, prije, nakon – me naprosto ne zanima. Samo me troši, žalosti, opterećuje, čini me sve većim nevjernikom u sve moguće dobro na ovim prostorima. Pitam se tko nas i zašto zavarava već mjesecima, pitam se što se valja iza tih lakonski serviranih priča. I dok oni koji znaju tvrde da s ovakvim zakonodavstvom i svim oko njega (kakvo je trenutačno u nas) „slučaj Agrokor“ ne može biti sudski raspetljan u manje od narednih 20-ak godina, kako da se ne pitam zašto danima slušam samo o tome a ne o svim drugim zakonima koji život znače predloženim i usvojenim u Saboru, ne o idejama i njihovim realizacijama za otvaranje novih tvrtki i novih radnih mjesta? Zašto ne raspravljamo o svemu što se planira činiti i što se čini za poticanje nataliteta, za ublažavanje položaja osoba s invaliditetom, za skrb o starijima? Odgovor se, bio vjerodostojan ili ne, nameće sam – pa baš zato i slušamo i čitamo samo o Agrokoru. Zato što toga o čemu bih ja željela slušati i čitati svakodnevno – nema ili ima premalo, tek u tragovima.

I sad se opet povučena u to crnilo domaće politike pitam gdje smo i kada izgubili zdrav razum? Kad smo prestali razmišljati svojim glavama, vagati informacije, čitati između redova? Kad smo to odlučili biti isti, kad se dobro počelo mjeriti markiranim torbicama naslaganim u ormare, kad je prepuštanje djelovanja drugima postalo poželjno ponašanje?

Zatvaram laptop, gasim televizor. Oblačim tenisice, uzimam samo ključeve, izlazim lupnuvši vratima. Svježe je pa ubrzavam korake. Pola sata hodanja razbistrit će mi misli. Sutra čuvam Ragnara. Poslije idem konačno pogledati Lipovca. Pozvat ću Lelu. Mogle bi usput popiti kavu u slastičarni. Život je lijep.

Vesna Širanović
umirovljena novinarka
Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×