Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Tko će šetati 10. listopada?

Piše: vesna_siranovic, 20.09.2017.
Svi osiromašeni, obespravljeni, poniženi, ali i svi koji se boje za svoju budućnost ili su ju naprosto navikli krojiti sami, imaju priliku reći što misle i što žele za nepunih mjesec dana.

Na dobro odabran pamtljiv datum, u utorak 10. 10. u 12 sati Sindikat umirovljenika Hrvatske poziva sve svoje članove, sve umirovljenike, starije osobe, sve koji im se žele pridružiti i pomoći, na miran prosvjed pod imenom „Zaustavimo siromaštvo i poniženje u starosti“. Osim središnjeg prosvjeda u Zagrebu na Trgu bana Jelačića, okupljanje se planira istovremeno i u još barem pet-šest većih gradova.

Čitam podatke o razlozima za prosvjed, o životu starijih, o zaostajanju rasta mirovina za rastom plaća, o traženjima umirovljeničkih organizacija, prije svega najvećih – Matice i Sindikata umirovljenika Hrvatske i o neadekvatnim, nemuštim ili zakašnjelim reakcijama (ako ih uopće ima) vladajućih garnitura. Brojke su neumoljive i zastrašujuće. Prosječna mirovina je do sad bila 2.268,30 kuna, a sa zadnjim, po aktualnoj vlasti velikim povećanjem od 2,1 posto je 2.315 kuna. U odnosu na prosječnu plaću koja je 6.005 kuna to je 38,5 posto. Treba li mladoj osobi bolji razlog od toga za što brži bijeg iz zemlje, kada vidi oca ili majku koji nakon 35 ili 40 odrađenih godina odlaze u mirovinu i ona im je 38 posto plaće?

Koje bi troškove najprije trebao podmiriti čovjek s prihodom od 2.300 kuna? Režije? Da li da sistemom „en ten tini“ odredi koje će lijekove kupiti a koje ostaviti u apoteci? Treba li uopće jesti? Možda će biti dovoljno sit kad pogleda najvažnije vijesti u medijima, o tome je li predsjednica trebala dotaknuti stakleni sarkofag sveca Leopolda Mandića maramicom ili rukom ili jesu li se posvađali Hasanbegović i Bandić?

Baš me zanima hoće li svim onim nezadovoljnicima što mrze sve i svakoga po internetu, često pod lažnim imenima, kojima su uvijek i svuda svi drugi krivi, biti jasno da eto, sada, imaju priliku izaći na ulicu i mirno i jasno reći što ih smeta. Reći da se boje starosti i neimaštine, da se boje izbacivanja na ulicu iz jedine nekretnine zbog duga od 5.000 kuna ili nemogućnosti plaćanja poreza, da su zabrinuti da se više neće moći obratiti ni liječniku opće prakse kad budu imali upalu pluća (ne daj Bože većeg zla). Hoće li barem 10.000 od 279.000 članova Matice umirovljenika Hrvatske izaći prošetati ulicama svojih gradova i mjesta, bez obzira na muke u koljenima zbog kišnog dana ili novu seriju na televiziji? Jer, ako se ne pojave, ne vjerujem, nažalost, u mogućnost boljeg. Ljudi na vlasti već godinama, očito, razumiju samo kad se ulicama valjaju poprilične brojke ili kad im na vrata zakucaju mediji žedni istine.

U Hrvatskoj je 1,23 milijuna umirovljenika (u toj brojci nisu svi stariji). Kako to da nisu svjesni snage velikih brojeva? Možda zato što njihovi prirodni neprijatelji – vlast – itekako jesu. Pa su ih na vrijeme, a posebno uz svake izbore, razbili u mnoštvo strančica, podijelili, posvađali, kupili, iskoristili. Je li siromaštvo doseglo granice osviještenja i razuma da se jedino zajedno može? Vidjet ćemo za manje od mjesec dana.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×