Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Star, stariji, najstariji

Piše: Lea Banović, 23.05.2016.
Gdje je ta nevidljiva granica nakon koje postajemo stariji? Koji je to potez, koja rečenica, čin, frizura - što li, nakon koje smo stariji, nakon koje smo zaista „treća dob“? Što je to što nas čini starijima a da nije mišljenje drugih?

Koliko imaš godina? – pita sedmogodišnja djevojčica svog oca, u priči koju sam upravo pročitala. – Dvadeset i sedam. – odgovara otac. – Prilično si star – kaže djevojčica. – Moj drugi tata ima četrdeset i jednu godinu. On je vrlo, vrlo star.

Ako ste u mojim godinama ili tu negdje sigurno ste puno puta vodili slične razgovore ili se smijali na račun relativnosti pojma starosti. Kad imate petnaest, svi preko četrdeset vam se čine ozbiljno stari a za one sa šezdeset se čudite kako još uvijek hodaju i žive. A nedavno, u umirovljeničkom domu jedan mi osamdesetogodišnjak sa sjetom u glasu kaže: blago vama, vi ste još mladi.

Gdje je ta nevidljiva granica nakon koje postajemo stariji? Koji je to potez, koja rečenica, čin, frizura –  što li, nakon koje smo stariji, nakon koje smo zaista „treća dob“? Što je to što nas čini starijima a da nije mišljenje drugih?

Ne jednom, sigurno ste sretali po godinama mlade a ponašanjem i izgledom stare duše. Jednako tako u mnogim se izvana oronulim i ostarjelim ljušturama skrivala mlada osoba, iskrilo veselo i vedro oko uvijek spremno na akciju i šalu, na igru i kreativnost.

I struka već dugo govori o razlici stvarnih i bioloških godina. Kako živjeti u skladu svog lika i djela? Kako ne biti predmet poruge u šarenoj mini haljinici i s dugom plavom kosom u sedamdesetima? Znamo li prepoznati trenutak kad mladim ljudima oko sebe više nismo simpatični, kad nas trpe iz pristojnosti ili jer smo im nadređeni, kad im naše šale više nisu smiješne? Kako naučiti zašutjeti u pravom trenutku i prihvatiti normalnim da naše dijete nije sretno ako mi želimo pošto poto ostati djecom?

Nije lako ostarjeti u društvu u kojem je jedino važno biti lijep, u kojem je jedino važna vanjština, oklop, marka, mjesto ispijanja kava, ljetovanja, automobila, u društvu u kojem je imperativ biti mršav i mlad, mlad, mlad. Kako to učiniti dostojanstveno, ugodno oku, milo uhu, a zadržati iskru?

Možda ste vi našli rješenje. Ja još nisam. Jurim prema sedamdesetima a glava mi bruji idejama, planovima, kreacijama. Želje za druženjem, smijehom i veseljem pretežu nad tmurnim danima u kojima bole kosti. Vlado i ja još uvijek volimo i posjećujemo rock koncerte na kojima susrećemo puno svoje generacije i istomišljenika takozvanih babyboomera. Planiramo kupnju motora i odlazak na more na okupljanje motorista. Sviđa mi se mnoštvo stvari u dućanima ali pažljivo biram boje, uzorke, tkanine i krojeve da ne izazivam podsmijeh onih kojima je sve to zapravo namijenjeno, mladima. Naučeno sam ozbiljna kad to situacije nalažu, s mjerom i prošlošću dobre radnice.

Zaista, gdje je granica? Na kraju tko je taj koji postavlja pravila, nameće nam okvire i osuđuje ako ih probijamo?

Što znači biti stariji? Sjediti u stolici za ljuljanje pred televizorom i plesti? Koliko imaš godina? Samo sedamdeset i pet? Diži se, idemo na Sljeme!

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×