Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Samo otpor

Piše: Lea Banović, 08.03.2017.
Prateći život oko nas, i to ne samo ovdje već i u zemljama koje nas okružuju i dalje, čini mi se kao da smo koraknuli nazad. Kao da se svijet odlučio malo curiknuti, rekli bi u Zagrebu, malo vratiti na neke čvrste, u kamenu ispisane vrijednosti. I nemam ništa protiv ako se ne diraju sve one dobre stvari, sva ona prava teško stečena u nekim drugim borbama, ako se poštuju ljudi a ne samo čovjek.

Radim. Ne da mi se. Bit će loše vrijeme. Ma, ja ti na takve stvari ne izlazim. Možda dođem. Ionako nema koristi. Tako su odgovarali uglavnom moji vršnjaci ili malo mlađi kad sam ih animirala da pođemo zajedno mirnim prosvjedom dati podršku borbi protiv bijede i diskriminacije žena ali i svih građana. Od brojnih upitanih samo je jedan prijatelj rekao: dolazim. Bolje nije bilo ni s mladima. Uvažavajući isprike svih koji su još uvijek zaposleni i ne mogu smisliti ispriku poslodavcu za izostajanje s posla na sat vremena (ali koji će naći vremena za pauzu i čašćenje uz Dan žena) shvatila sam koliko smo se promijenili i koliko se sve promijenilo oko nas. Postali smo gunđala iz fotelja, nezadovoljnici pred ekranima mobitela ili kompjutora.

A ja? Odlučila sam: sutra  nakon dvadeset i jednu godinu apstinencije ponovo izlazim na prosvjed. Ponovo ću biti na glavnom Trgu u Zagrebu, s naizgled različitim razlozima, ali u suštini s istom idejom – pridružiti se protestu protiv bijede, siromaštva, nejednakosti, diskriminacije, za ljudska prava i slobode. Za najvažnije – bolje društvo.

Prije 21 godinu, vodeći za ruku malodobno dijete, pridružila sam se sada već čuvenim protestima u organizaciji Radija 101. Nije se znalo kako će završiti, a ja sam pokušavala birati mjesto uz čvrsti objekt, jer ako gomila krene u bijeg trebalo je imati uporište uz koje ću sačuvati dijete. Straha nije bilo. Samo otpor.

Sutra, nakon dvadeset i jednu godinu i nakon brojnih drugih protesta na koje nisam izlazila, eto mene opet na Trgu. Bitno drugačiji uvjeti, bitno drugačiji način života, ja bitno drugačija. Prvi puta nakon toliko godina učinilo mi se da ovaj puta treba izaći i pridružiti se, da se  ovaj puta ne radi o lijevima ili desnima, o ubiranju poena za nečije planirane karijere i dobre položaje, već da smo, nažalost, opet na počecima nekih borbi za neka bolja buduća vremena.  Uz brojna druga događanja koja će biti upriličena po cijeloj Hrvatskoj uz Dan žena, od jutarnjih do kasnovečernjih sati, odabrala sam ovaj poziv da se nađemo točno u podne pod istim nazivnikom: Žene protiv bijede. Pod tim nazivom i s brojnim dokazivim argumentima Aktivistkinje Ženska mreža Hrvatske, ženske sindikalne grupe Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata i Hrvatske udruge radničkih sindikata i RODA – Roditelji u akciji organiziraju protestnu akciju povodom Dana žena, kojom žele upozoriti na teške socio-ekonomske uvjete u kojima žive žene svih dobi u Hrvatskoj.

Ne očekujem puno, ne očekujem ni približno pun Trg podrške jer i sve oko ovog protesta je bitno drugačije nego što je to bilo prije toliko godina. Ali, prateći život oko nas, i to ne samo ovdje već i u zemljama koje nas okružuju i dalje, čini mi se kao da smo koraknuli nazad. Kao da se svijet odlučio malo curiknuti, rekli bi u Zagrebu, malo vratiti na neke čvrste, u kamenu ispisane vrijednosti. I nemam ništa protiv ako se ne diraju sve one dobre stvari, sva ona prava teško stečena u nekim drugim borbama, ako se poštuju ljudi a ne samo čovjek.

Moji vršnjaci, sada možda držeći za ruku unuke, trebali bi pokazati solidarnost, da im nije svejedno i da su tu, da razmišljaju svojom glavom. Straha ne treba biti. Samo otpor.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×