Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Recite to osmijehom

Piše: Lea Banović, 18.05.2016.
Sreća je (kao i sve drugo) ionako u našim glavama

Judita mi je prošlog tjedna napisala na facebooku: tekstovi su ti odlični. Ostala sam bez riječi ali s osmijehom od uha do uha. Unatoč upornoj kiši iza mojih prozora dan je odmah bio ljepši. Zašto je pohvala postala takva rijetkost da je neobična?

Danas ljudi uglavnom reagiraju kad žele kritizirati, kad imaju zamjerku, kad uoče grešku, kad se ljute. Znala sam raditi pokuse pa u tekstove ubacivati „mamce“ i zaista – reakcija je uvijek bilo, makar jedna, kad bih napravila grešku, gramatičku ili bilo koju drugu. Bilo ih je puno koji su čitali, ali rijetko ili nikad se nisu javljali da pohvale, preporuče drugima, reagiraju pozitivno. Pogledajte samo društvene mreže. Najviše reakcija ima uvijek kad su negativne, pljuvačke, agresivne, mrzilačke.

Sociolozi bi imali što reći, kao i sve druge pripadajuće struke. Moglo bi se razglabati o teškom životu, o razočaranim građanima, o siromaštvu, o neimanju perspektive. Može biti. No, iz svog iskustva novopečene umirovljenice sa stažem od četiri mjeseca  mogu samo reći da živiš sretno s petnaest jednako kao i s pet tisuća kuna. Pokrivaš se onoliko koliko imaš, kaže narod, a sreća je (kao i sve drugo) ionako u našim glavama.

Zato, predlažem, osvrnite se. Upitajte se kad ste zadnji puta sa smiješkom pozdravili susjeda i razmijenili par ugodnih rečenica? Kad ste propustili slabijeg od sebe u redu na nekoj blagajni? Kad ste uličnom sviraču ubacili kunu u kutiju instrumenta? Predlažem, pokušajte i vidjet ćete kako se po malo mijenjate, najprije vi a onda svijet oko vas. Pohvalite naglas sve ono čime ste zadovoljni. Uputite lijepu riječ kumici na placu ili službeniku na šalteru. Vidjet ćete kako uzvraćaju osmijeh, kako se otvaraju prema vama i kako se sve što ste došli obaviti  kreće brže. Propustite dijete sa školskom torbom što se gura u tramvaj iako mislite da ste vi u pravu prednosti. Možda je u većoj žurbi od vas. Budite pozitivni, mislite i radite pozitivno. Svijet će biti isti, ali vama će se činiti ljepšim. Vi ćete biti drugima ljepši, sve što je teško činit će se  lakšim.

Utopija? Možda, predlažem da pokušate i da ustrajete u pokušajima. To nije lako i može se naučiti. Raditi na sebi možete u svakoj životnoj dobi, učiti treba dok smo živi, uvijek ima stvari za koje čujemo po prvi puta. Okrenite se jednako pozitivnim osobama. Puno je dobrih događanja koja su besplatna. Jedan takav je pred nama: Pravo doba, sajam za 50 + generaciju. Treba samo doći i uključiti se na radionice, probati ponuđeno, poslušati predavanja, obratiti se bez predrasuda i straha nepoznatoj osobi koja sjedi odmah do nas. Možda je baš to početak novog i lijepog prijateljstva.

Judita s početka ove priče  je moja rođakinja koju igrom slučaja ne viđam. Uglavnom se čujemo ili dopisujemo ali i to rijetko, sada sam sigurna prerijetko. Od nje očito imam što naučiti.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×