Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Sve nas je više a sve nas je manje

Piše: Lea Banović, 15.03.2017.
Sve nas je više, a sve smo manje zajedno – kaže, misleći na sve veći broj starijih u Hrvatskoj, sve veći broj umirovljenika. – Sve nas je više a sve smo razjedinjeniji, sve se manje za nas čuje. Ima nas četvrtina Hrvatske, mogli bi pojesti sve ostale za doručak – simbolična je Marta. – A gdje smo?
webbanner2_superseniori.hr

Po načinu na koji je otključala vrata, tresnula cipelama o pod presvlačeći se u papuče, znala sam da je ljuta. Marta je, pamtim to još od našeg zajedničkog djetinjstva, bila „lako zapaljiva“. Sitnica je bila dovoljna da se satima ljuti, odbija igrati, razgovarati, družiti s nama iz ulice.

– Došla sam u banku po mirovinu – nije ju trebalo puno nagovarati da olakša dušu. Još prije nego što je sjela u „svoju“ fotelju, koja je morala čekati samo na nju, započela je tiradu.

– Nema moje mirovine – kažu mi tamo. Nešto zbog mirovinskog, nisam razumjela što, o čemu govore, nešto kao da preuzimaju podatke o zaštićenim računima. Poslali su me u Finu. Tamo sam čekala u kilometarskom redu a oni su me opet poslali u banku. I sad ćeš mi, dok se to ne raspetlja posuditi malo, ako imaš.

Uspuhana, crvena u licu, sa suzom u kutu oka, Marta me pogledava nastojeći prikriti nelagodu i sram. Znamo se više od pedeset godina, poznamo jedna drugu bolje nego nas naše obitelji, ali kako je neugodno naći se u financijskoj nevolji i morati tražiti pomoć zna samo onaj tko je to prošao.

Čitala sam baš dan prije u Jutarnjem o sličnim slučajevima kao što priča Marta. Nisam baš detaljno, niti sam razmišljala puno o tome, kao što se to najčešće događa kad te se ne tiče osobno. Ali sada, gledajući Martino nesretno lice nisam mogla ne upitati se – je li moglo drugačije? Jesu li ljudi mogli biti upozoreni na pravi način i na vrijeme? Sjetila sam se kako je prije možda dva tjedna bila slična priča kad su umirovljenici pokušavali podići mirovinu s računa Poštanske banke i ostajali kratkih rukava jer je banka prodala njihova dugovanja tvrtki za otkup i naplatu dugova, a računi su im zatvoreni. Banka je tvrdila da je obavijestila umirovljenike, a oni da tu obavijest nisu nikad primili. Kasnije se direktor banke ispričavao.

Kao što to obično biva u neuređenim državama, građani koji nisu mogli do svojih mirovina morali su se snaći kako znaju i umiju dok se „slučaj“ ne raspetlja a onima koji su napravili zbrku nije se dogodilo ništa.

Osim medija, je li itko vidio ili čuo nekoga da reagira? Da staje na stranu slabijih i pogođenih? Je li itko čuo saborskog zastupnika Đakića, primjerice, da je rekao nešto u zaštitu invalida koji je stajao 15 minuta u redu a da bi ga iz tog reda poslali u jednako dug drugi, bez njegove krivnje? Je li itko čuo ministra mirovinskog sustava, ministricu socijalne politike ili ravnatelja HZMO-a da su se barem javno ispričali? A od svega najgore, je li itko čuo koju umirovljeničku udrugu, sindikat, stranku da je nešto rekla, da je sazvala konferenciju za novinare, obratila se onima zbog kojih navodno postoje?

– Žalosno je to, jako žalosno, draga moja – čujem Martu iz njene fotelje. Skuhala sam joj kavu, dodala kocku šećera i jučer ispečen naš zagrebački kolač koji svi zbog jednostavnosti zovemo „žganac“.

– Sve nas je više, a sve smo manje zajedno – kaže, misleći na sve veći broj starijih u Hrvatskoj, sve veći broj umirovljenika. – Sve nas je više a sve smo razjedinjeniji, sve se manje za nas čuje. Ima nas četvrtina Hrvatske, mogli bi pojesti sve ostale za doručak – simbolična je Marta. – A gdje smo? Poraženi u svojim foteljama kao što je ova.

U tišini ispijamo kavu. Marta je u pravu. Ali tko je taj tko bi nas okupio? Poveo? Samo ne ja, ja ne mogu, pusti mene na miru, odgovori su koje najčešće čujemo. Ostali zapravo na to i računaju. Politika na to i računa. Umrtvila nas je, osiromašila ili uljuljkala i sada može ponuditi mrvice pred izbore i svi zadovoljni.

Spremaju se ozbiljne reforme mirovinskog sustava. Tiču se zaposlenih. Gdje su? Trenutačno su vjerojatno zabavljeni aferama o putnim nalozima, zapošljavanjem rođaka, premještanjem bivših državnih dužnosnica, situacijom u Americi. Ne stignu misliti na budućnost.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×