Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Muke po frajerima

Piše: Barbara Davidovič, 20.05.2017.
E, pa nisam ni znala koliko tih plesnjaka po Zagrebu ima. Za nas, kako nas zovu, stare.
plesni par na sajmu pravo doba

Rastavljena sam petnaest godina. Sada mi je šesdest i pet. Imam kćer, imam sina, imam unučad, imam stan i izdašnu ušteđevinu. Imam i prijateljicu, jednu jako blisku, i još tri bliske. Reklo bi se, imam sve.

Osim frajera. Tako se to u moje doba zvalo. A dobro bi mi došao. Ono, malo da nisam sama, da imam s kim izaći, nekome nasloniti glavu na rame, nekome krišom prisvojiti pokrivač. Čak i moja četkica za zube treba društvo. Dotud je došlo.

E sad, u mojim godinama naći frajera težak je zadatak. Pa sam lijepo zasukala rukave i s onom jako bliskom prijateljicom otišla na plesnjak. E, pa nisam ni znala koliko tih plesnjaka po Zagrebu ima. Za nas, kako nas zovu, stare. Parkiram se ispred plesnjaka, pa uđemo prijateljica i ja. Lijepo mjesto, uredno i ugodno. Nije onakvo kakvo obično za nas stare rade, tamno orahovo puno drvo, pa još s ukrasima. Mene to vrijeđa. Ako sam stara, nisam umrla pa da mi se sviđa ugođaj koji nalikuje lijesu. E, ovo je mjesto bilo lijepo. Svijetlo drvo za početak. Naručim čašu vina, dobro je za srce, a i rastjera nervozu, toliko se sjećam. Ajme, koje loše vino, komentiram s prijateljicom. Kao stara sam pa ne znam što je dobro, a što loše vino. Ovo ne bi valjalo ni studentima, tako je loše. Ode prijateljica napudrati nos. Kad eto ti njega. Visok, sijed, atletski građen, dotjeran. Sjedne na šank do mene. Pa me gleda, pa gledam ja njega. Započne on priču o lošem vinu i dobrom ugođaju. E, pa baš mi je to lijepo sjelo. Razgovor teče glatko za razliku od vina. Vraća se prijateljica, munje joj iz očiju sijevaju i draškaju misli, poručuju kako se trebam ustati i doći do nje. I odem do nje, a ona me obavijesti kako mi se upucava muž od one Ane s kojom ona ide na vježbanje. Majku ti milu oženjenu! Tako potpirivati nade. Baš me naljutio stari panj. Prošećem s prijateljicom po klubu i krene glazba. Ne znaš jesi li na plesnjaku ili na trećerazrednoj svadbi. Ma strašno nešto, znate ono, Severina pa Rozga Ali nije to sve, nego se onda ovi stare uhvate u vlakić pa ruke u zrak. Ma strašno i za gledati. Džaba im svijetlo drvo i ugođaj…

Otišla sam na još jedan plesnjak i bilo je slično. Nisu mi se upucavali oženjeni, nego sam ih čula kako razgovaraju o nama. Pa ljudi moji, jesu li stvarno svi muškarci budale kao moj bivši muž?

Plahte u sobi su mi same, valjalo bi pronaći društvo. U našoj dobi to nazivamo prijateljem. Zgodan način za zaobići seks. Prijateljica je rekla da više neće sa mnom na plesnjake, ali može na planinarenje. I tako, pošle mi jednom na planinarenje. Popele se, majke ti mile, na vrh brda, da bi onaj što mi je zapeo za oko izvadio špek i demižonku pa udri. Pa nije to za mene, još ću ga jednom morati i spuštati s brda. A i tko će ga slušati dok pjeva uvjeren kako je Carusova inkarnacija. Nije mi to jasno, popneš se na Sljeme, fini zrak, lijepa priroda, pa onda navališ na vino, špek i pjesmu. Nije to moj svijet. I nastavim planinariti s prijateljicama samostalno kao i prije.

Internet. Sajtovi za dejt. To se tako zove. Taman za mene, u pidžami na spoju. Odlično. Ajde, namučila sam se dok sam polovila sve te fore s ulogiranjem, lozinkom i nadimkom, taj način komunikacije. E, mala, kak si? A on tamo dvadeset godina mlađi od mene. Mislim, znam kakvog muškarca želim. Može se tamo na sajtu opisati, pa sam ga opisala. Oko 65 godina starosti, rastavljen ili udovac, da ima djecu i unučad, dobru mirovinu i svoj stan. Netko poput mene. Što će mi sad tu neki mlađi, što bih s njim? Ugovorila mu partiju tenisa sa sinom? Ma, taman posla! I tako, ukucam parametre poželjnog muškarca i počne internetska zabava u pidžami. Luda zabava, našla se trojica s kojima se sudeći po pidžama prepisci vrijedilo naći i uživo.

Sudar broj jedan. Znak raspoznavanja: mobitel u ruci sa šarenom maskom od umjetnih dragulja. U mojoj ruci. U njegovoj ništa. Prilazi tip, znam da je mlađi od mene tri godine. A izgleda kao da ima barem deset više nego ja. Nisam sad ja neka koja izgleda kao da joj je trideset, ali onako, dobro sam izgledajuća. A on! Došlo mi je da pobjegnem i razbijem o pod one dragulje s telefonske maske. Učili su me pristojnosti, pa sam ipak s njim popila kavu. Ma bezveze, što će mi tip koji izgleda stariji od mene, a mlađi je. Tko zna kakvog je zdravlja.

Ali ne dam se ja, idem na spoj broj dva. Dogovor na javnome mjestu, lijepa kavana u centru grada. Nepušačka. Pristaje bez problema. Dobro je, ne puši. Smetaju mi pušači. Znak raspoznavanja napredan, razmijenili smo fotografije. On izgleda dobro, gospodin čovjek. Mogao bi mi biti par. Dolazi i sjeda. Lijepih ruku, dugačkih prstiju, njegovanih noktiju. Slutim dobar početak. Čuje se glazba onako u revijalnom tonu. Naručim Nescaffe, a on cijeđeni sok od naranče. Kaže, već je popio kavu. Lijepo, sviđa mi se. Razgovor teče glatko, malo o ugodnom ambijentu, malo o ugodnoj glazbi. A onda tišina. Pročisti on grlo i upita peglam li. E, noge su mi se odsjekle. Otkud sad peglanje? Peglam sebi, tebi ne bih. Još uvijek. Aj zdravo, momak, nešto promrmljam o unuci koja me čeka i odem svojim putem.

Spojevi idu dalje. Jesam li spomenula kako sam upoznala tipa koji živi u Londonu? S njim mi je najbolje dopisivati se i razmjenjivati male životne radosti. Dobro izgleda, pegla sam (provjerila sam), ne puši (jer u Londonu se ne puši). Udovac je, ima sav aksesorajz koji treba imati u obliku bivših ljubavi, unučadi i samostalne brige o svom životu. Dobro je. Spoj u pidžami svaku večer.

A što ako me pozove u London? Ili da ja njega pozovem u Hrvatsku? Možda se pozove sam. A što ako od toga nešto bude pa moram razmišljati gdje ću živjeti? Pa živjet ću ovdje. Ne idem nikuda.

Ima i jedan u Beču koji mi se nedavno javio. Nije loše. Kupila sam novu četkicu za zube. Ne fali joj društvo. Još uvijek.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×