Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Možda, da si pomogla, ja bi pomogao

Piše: Lea Banović, 15.02.2017.
Zašto ne pišeš o tome? – nastavio je – Ja, primjerice, držim da nam što prije treba institucija pravobranitelja za stare. Jedino je problem što nekako mislim da ako se ta institucija ikad osnuje, to će biti zbog političke a ne stručne odluke, a osoba koja će obnašati tu funkciju vjerojatno će biti instalirana po političkoj liniji. No, i to bi bio neki početak!?

Moja generacija slavi ljubav. U danima najžešćeg zaljubljivanja nismo ni znali za Valentinovo ali smo znali za djecu cvijeća. Smisao je, čini nam se, ista: širiti ljubav prema svima i prema svemu, toleranciju, zajedništvo, ugodu, mir. Iako se današnje Valentinovo pomalo pretvara, kao i mnogo toga uglavnom, u konzumerizam, nas četiri para dogovorili smo se za Boose&Blues. To je jedan od rijetkih klubova u Zagrebu u kojem je publika od studentske do kasnoumirovljeničke dobi i gdje nije za ostale prisutne čudo vidjeti sedamdesetogodišnjaka kako se njiše u ritmu „žive“ i još k tome odlične glazbe.

Večer je počela uobičajeno, dovikivanjem i zadirkivanjem, tko se i kako promijenio, tko promijenio frizuru ili ostao bez nje, tko se proširio, a tko zategnuo. Po malo, kako je noć odmicala, a računi se gomilali u čaši na stolu, na red su došle i neke ozbiljnije teme.

– Nema baš puno tvojih koji bi mogli podnositi ove runde – vikao mi je na uho Darko, aludirajući na troškove i na umirovljenike, jer ja sam među njima još uvijek jedina umirovljenica. – Zašto ne pišeš o tome? – nastavio je – Ja, primjerice, držim da nam što prije treba institucija pravobranitelja za stare. Jedino je problem što nekako mislim da ako se ta institucija ikad osnuje, to će biti zbog političke a ne stručne odluke, a osoba koja će obnašati tu funkciju vjerojatno će biti instalirana po političkoj liniji. No, i to bi bio neki početak!?

U trenutku tišine, jer sastav je upravo odlučio napraviti pauzu, sve su se glave okrenule prema meni.

– Možda imaš pravo – odlučila sam podijeliti svoje iskustvo iz vremena pomoćnice ministra.  Ispričala sam im kako me nazvao jedan i dan danas uvaženi i utjecajni profesor, na koga nitko od prisutnih ne bi ni u snu posumnjao da bi povukao slične poteze. Odmah napominjem, bio je u politici ali nije ni HDZ-ovac ni SDP-ovac. Zamolio me da ispitam slučaj jedne udruge iz Vukovara i da pomognem da se riješi tako da oni budu na listi za nova sredstva za tu godinu. Pri tom je, onako usput, spomenuo da se razmišlja o uvođenju instituta pravobranitelja za starije i da on ima mogućnost utjecaja na odabir.

Ispitala sam preko odgovarajućih institucija i ostalih službenih i privatnih kanala Vukovara situaciju i saznala da je ta udruga najblaže rečeno problematična, da ju vodi profesorova rođakinja, da je još puno nerazjašnjenih upitnika oko trošenja već dodijeljenih im sredstava. To sam u osobnom razgovoru prenijela  profesoru, podvlačeći da ne dolazi u obzir nikakvo „pomaganje“.  – Nakon toga, profesor mi se više nikada nije javljao. Kao što znate ja sam u prijevremenoj mirovini a instituta pravobranitelja za starije još nema – završila sam priču.

– Tko zna, da si tada popustila možda bi danas imali instituciju pravobranitelja za stare – našalio se Darko, a razgovor je krenuo dalje svojim tijekom, čestim u nas, o politici i političarima, sve dok nas nova runda glazbe nije vratila korijenima našeg druženja – ugodi međusobnog prijateljskog podbadanja, šalama, smijehu, druženju, ljubavi.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×