Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Ljubi se dvoje starih! Bljak!?

Piše: Lea Banović, 12.06.2016.
Možemo li se zaljubiti u osamdesetoj i ako se to zaista i dogodi smijemo li to pokazati i javno? Je li „bljak“ komentar opravdan?
zagreb pride 2016

Teško se diše. Oblaci se nagurali i zamračili suton. Sprema se oluja.  Na balkonu smo Ana, Marija, Ines i ja – susjede i ljubiteljice druženja uz kavu. Sve tri znamo da Marija voli žene i baš nas briga

Teško se diše. Oblaci se nagurali i zamračili suton. Sprema se oluja.  Na balkonu smo Ana, Marija, Ines i ja – susjede i ljubiteljice druženja uz kavu. Sve tri znamo da Marija voli žene i baš nas briga. No sada,  današnji gay pride u Zagrebu završava žestokom raspravom Marije i Ane.  – Ti si  netolerantna, glupa i zaostala – završava prepirku Marija. – Nemam ništa protiv tebe i tvog  načina života, ljubavi, što god – odgovara Ana – međutim imam protiv da mi to nabijaš na nos.

Tenzije rastu a ja puštam, neka, poslije svake oluje zrak je čišći i svježiji. Međutim, tko je u pravu? Treba li nam gay parada u kojoj  puno transparenata i nije previše demokratično i ruga se onima na drugoj strani ulice? S druge strane, da nema parade bi li se prava ove „manjine“ pomakla s mjesta? No, ako je Marija za demokraciju zašto Ana ne može reći svoje mišljenje koje može biti sasvim drugačije? Zašto ne znamo govoriti bez vrijeđanja ako naš sugovornik misli drugačije? Jesmo li licemjerni?

Ponekad doživim sa smiješkom kad se dvoje mladih sočno ljubi u tramvaju da sve odzvanja,  razumijevajući zanesenost, svijet mladog para u ružičastom balonu od sapunice. No, ponekad, ovisno o težini dana prije toga, beskrajno me živciraju, kao da se radi o bezobrazluku jednakom onome kad pokušavate razgovarati s nekim tko neprekidno tipka po mobitelu. No, kako bih reagirala da su to dvoje kraj mene u tramvaju stariji, sa najmanje po sedamdeset godina?

– Bljak – samo je kratko komentirala moja mlada susjeda Ines. Ana i Marija su zašutjele, rasprava je završila durenjem a ja već otpočinjem novu. – U čemu je razlika? – pitam – pa oni su samo stariji.

Pričam društvu kako sam prije nekoliko godina za jednu dnevnu novinu radila priču o ljubavi i seksu u starijim godinama. Razgovarala sam s korisnicima doma za starije koji je tada bio poznat po brojnim aktivnostima, po veselju svojih stanovnika, po prosječnoj starosti korisnika od 85 godina, po velikom broju novih parova, zaljubljenih i u domu oženjenih.

– Bio sam s dečkima pred liftom – sjećam se kako je svoju domsku ljubav opisivao jedan simpatični osamdesetogodišnjak. – Otvorila su se vrata  i izašla je ona. Rekao sam: ova bu moja il ničija.

I zaista, kroz manje od šest mjeseci njih dvoje su postali par. Njegovi članovi obitelji nisu imali ništa protiv – samo da se ne dira u obiteljsku imovinu. Njezina djeca su bila u šoku i dugo je trebalo da se pomire s činjenicom da se majka zaljubila.

U čemu je razlika među nama? – pitam svoje društvo. – U godinama sigurno. No, znači li to da nas godine ograničavaju u slobodama?  Možemo li se zaljubiti u osamdesetoj i ako se to zaista i dogodi smijemo li to pokazati i javno? Je li „bljak“ komentar opravdan? Je li jednako teško gledati višak sala i celulita kako se prelijeva preko kupaćeg kostima petnaestogodišnjaka kao i višak kože koji visi na ogoljenim rukama starca? Je li licemjerno hodati u gay pride i ljutiti se na sve koji viču sa strane?  Ili je naprosto  riječ o odgoju, o mjeri, o kulturi, o uvažavanju, o poštivanju različitosti.

Društvo oko stola šuti. Udaraju prve kapi kiše, miriše prašina asfalta. Uskoro će se lakše disati.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×