Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Kapital koji nikog ne zanima

Piše: vesna_siranovic, 23.08.2017.
Ako izuzmemo Hrvatsku i poneku sličnu siromašnu državu starenje, starost, mirovina više nije bauk. To je razdoblje u kojem građani ispunjavaju život svime onim što nisu stigli dok su bili radno aktivni. Žele trošiti i troše na sebe, žele tehničke inovacije prilagođene sebi, svom fizičkom i zdravstvenom stanju...

Jutro je. U Zagrebu sam. Konačno je svježe pa sam pokrenula internet, istražujući, tražeći nepoznato. I baš, dok posežem za novim srkom tek skuhane kave, zastanem nad stranicama Zaklade Zajednički put. Zaklada je prva organizacija iz Hrvatske, punopravna članica AGE Platform Europe, aktivna na sastancima Opće skupštine i u svim drugim poslovima AGE Platforme. Pa su se dokopali priručnika za starije osobe, preveli ga i objavili na svojim stranicama. Listam ga i prisjećam se: Europa postaje sve stariji kontinent, Hrvatska postaje jako stara država. A te promjene u starenju stanovništva  gotovo jednako kao i kod globalnih klimatskih promjena nose potrebu promjene ponašanja i djelovanja, prije svega onih koji donose odluke, koji su radno aktivni, koji proizvode, pružaju usluge. Ali, baš kao i kod klimatskih promjena, svi oni koji to mogu, koji su aktivni, koji odlučuju o budućnosti, ne razumiju ili ne žele razumjeti što se događa pa ne poduzimaju gotovo ništa. Pomislili bi da je to zbog zarade, da financijski interesi nadjačavaju sve one druge. Međutim, čini se, od toga je ipak više na djelu obično nerazumijevanje problema, neznanje, inertnost, nezainteresiranost, uljuljkanost u trenutačno osobno blagostanje onih koji donose odluke i drže konce u svojim rukama.

Čak i Amerika, zemlja za koju smo uvjereni da se pokreće tamo gdje se pokrene novac, dokazuje koliko se o temi starenja, starijih i njihovih potreba malo razmišlja  a još manje djeluje. Ovih dana na portalu udruge Žene 50 plus prenose podatke SeniorCare.com. Po tim podacima u Americi trenutačno živi oko 50 milijuna ljudi starijih od 65 godina. Baby Boom generacija, a to je ona koja upravo odlazi u mirovinu i koja će nadirati narednih nekoliko godina, u rukama drži 70 posto novca koji će u Americi do kraja ove godine biti potrošen na razne proizvode i usluge. No, ni to, barem još ne, nije pokrenulo njihove industrije da se u većoj mjeri okrenu proizvodnji za starije i u korist starijih. Ako izuzmemo Hrvatsku i poneku sličnu siromašnu državu (a tu prije svega mislim na siromaštvo njenih starijih građana i umirovljenika), starenje, starost, mirovina više nije bauk. To je razdoblje u kojem građani ispunjavaju život svime onim što nisu stigli dok su bili radno aktivni. Žele trošiti i troše na sebe, žele tehničke inovacije prilagođene sebi, svom fizičkom i zdravstvenom stanju, žele si olakšati život na sve moguće načine, žele biti paženi i maženi.

Pa gdje je „kvaka“? Najkraći i najjasniji odgovor, osim već rečenog, bio bi: u predrasudama. U mnogim tvrtkama pogrešno se smatra da stariji ljudi nisu prilagodljivi novih tehnologijama. Mnogi ljudi starije gledaju kao one koji ne vide, ne čuju, kojima ne da otkazuju ruke i noge i ne služe ih više da bi bili vješti, već ih više ne služi ni mozak. Zato i odlazak u mirovinu mnogi doživljavaju kao otpis, vrijeme za „staro željezo“, posljednju stanicu na kojoj pomireni sami sa sobom čekaju kraj.

U AGE platformi Europe govori se o pravima starijih te kako ih zaštititi na svim razinama. A kako svaki građanin i svaka starija osoba mogu i sami doprinijeti promjeni stavova, kako svaki od nas može napraviti korak više, može se pročitati u priručnicima te vrste. Jedan je napravljen baš u okviru AGE platforme, a Zaklada Zajednički put ga je, dakle, prevela i objavila na svojim stranicama. U priručniku piše o tome kako koristiti europski i međunarodni okvir, kako uživati i štititi svoja prava. Priručnik je namijenjen starijim osobama, ali i svim organizacijama koje ih predstavljaju, svima koje zanima i koji žele učiti – za, kako to u priručniku nazivaju – samozagovaranje.

Novi gutljaj kave. Ne mogu zaustaviti smiješak. Baš kod ovog novog/starog pojma „samozagovaranja“ zamišljam lica i vidim brojne upitnike nad glavama svih naših činovnika u ustanovama koje bi trebale skrbiti o starijima. Vidim puno upitnika nad glavama onih koji bi već ove jeseni trebali odlučivati o temama od životnog značenja za starije ili za sve one koji će po statistikama to uskoro postati. Ekipa SDP-a je za vrijeme ministra za umirovljenike Davorka Vidovića uvela pojam vulnerabilni. Za one koji ne znaju što to znači postoji dobra domaća riječ: osjetljivi, ranjivi. Do danas, nakon puno drugih ministara i ministrica ti koji su tada bili vulnerabilni to su i danas, možda još i više. U svakom slučaju njihov broj je sve veći.  A baš svi, i oni koji govore o starosti kao budućnosti i oni koji već jesu stari, trebali bi biti svjesni da vrijeme istječe svima jednako. Trebali bi već znati da se kao i u klimatskim promjenama nedjelovanje vraća kao bumerang.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×