Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Bolesni, umirući i silovani u američkim domovima za starije

Piše: Super Senior, 30.11.2016.
Neke od žrtava ne mogu govoriti. Oslanjaju se na hodalice i invalidska kolica kad ustaju iz kreveta. Došli su u dom za starije kako bi se drugi za njih brinuli, umjesto toga doživjeli su seksualni napad. Unatoč nebrojenim primjerima zlostavljanja u vladinim spisima, ne postoje sveobuhvatni nacionalni podatci o tome koliko je slučajeva seksualnog zlostavljanja prijavljeno u ustanovama za starije u SAD-u.

U domovima za starije diljem  SAD-a se događa nezamislivo: Upravo oni koji su plaćeni kako bi se brinuli o starijim osobama ih siluju i seksualno napadaju.

Nemoguće je znati koliko je točno žrtava. No, provođenjem ekskluzivne analize državnih podataka i intervjua sa stručnjacima, regulatorima i obiteljima žrtava, CNN je otkrio da je ova tema o kojoj se nedovoljno govori raširenija nego što je itko mogao zamisliti.

Ono što je još gore je činjenica da u mnogo slučajeva domovi za starije i vladini službenici koji ih nadgledaju ne čine dovoljno, ili ne čine ništa, kako bi to zaustavili.

Ponekad se radi o čistom, pa čak i namjernom nemaru. U drugim slučajevima, zaposlenici u domovima za starije svim silama pokušavaju zaštititi žrtve koje se ne mogu sjetiti što im se točno dogodilo ili pak identificirati počinitelja.

U slučajevima koje je pregledao CNN, žrtve i njihove obitelji na svakom se koraku ostavljalo na cjedilu. Domovima za starije trebalo je dugo kako bi istražili navode ili ih prijavili zato što nisu bili skloni vjerovati u optužbe, ili su ih željeli sakriti. Policija je od samog početka navode odbacila kao malo vjerojatne, ignorirajući potencijalne žrtve zbog njihovog oslabjelog pamćenja ili pobrkanih navoda. A državni službenici su, pak, zbog složene papirologije oko prijavljivanja zlostavljanja propustili označiti obrasce ponovljenih navoda protiv jednog njegovatelja.

Upravo je zbog tih sustavih neuspjeha žrtvama posebno teško dobiti zadovoljenje pravde, a počiniteljima iznimno lako izvući se s počinjenim zločinom.

Sa 83 godine nije bila u stanju govoriti i oduprijeti se; bila je ranjivija nego kad je kao djevojčica pobjegla iz domovine. U biti, kad je bila silovana, bila je jednako ranjiva kao malo dijete. Dostojanstvu koje je uvijek pokazivala tijekom života, a koje je Alzheimerova bolest već tako žestoko napadala, taj je čovjek zadao konačni udarac. Svjesna sam grozne ironije… upravo ono čega se najviše bojala kao mlada žena koja bježi iz svoje domovine dogodilo joj se pred kraj života, kada je bila najranjivija.“

Maya Fischer to je izjavila na sudu 2015., prilikom čitanja presude njegovatelju koji je bio optužen za silovanje njene majke. Zadržavajući suze, Fischer je detaljno iznijela majčinu priču, govoreći o tome kako je majka kao djevojčica pobjegla iz Indonezije sa svojom obitelji kako bi izbjegla silovanja i ubojstva mladih djevojaka, koje su napadali japanski vojnici, da bi desetljećima kasnije postala žrtva čovjeka čiji je posao bio da se brine o njoj.

Dana 18. prosinca 2014. kolegica je vidjela njegovatelja Georgea Kpingbaha u sobi osamdeset-trogodišnje Sonje Fischer u 4:30 ujutro, u Walker Methodist Health Centru u Minneapolisu. Njegovi bokovi bili su između njenih golih nogu, a njena pelena za odrasle bila je skinuta. Kad je svjedokinja vidjela 76-godišnjeg njegovatelja kako se miče naprijed-natrag, rekla je da je znala da svjedoči silovanju.

Kpingbah je u konačnici priznao krivnju za seksualni zločin trećeg stupnja s mentalno oštećenom ili bespomoćnom žrtvom, te je osuđen na osam godina u zatvoru. U emocionalnoj izjavi upućenoj Kpingbahu tijekom čitanja presude, sutkinja mu je rekla da nije samo uništio živote njegove žrtve i njene obitelji, već je izdao povjerenje javnosti koje se daje njegovateljima koji imaju takav intiman pristup bolesnima i starijima.

„Zloupotrijebili ste položaj autoriteta, položaj povjerenja,“ rekla je na izricanju presude sutkinja Elizabeth Cutter. „Posljedice onoga što ste učinili toliko su dalekosežne… To je također utjecalo na sve u toj ustanovi. Na sve koji žive tamo. Na sve koji tamo rade. Utječe na sve koji svoje voljene moraju smjestiti u ustanovu.“

Kpingbah se ispričao i rekao da namjerava sa sobom u zatvor ponijeti Bibliju. Njegov odvjetnik tražio je razumijevanje jer je Kpingbah i sam pretrpio užase kad je pobjegao iz Libije nakon što je veći dio njegove obitelji ubijen. Odvjetnik je sutkinji rekao da taj jedan „grozan čin“ nije u skladu s njegovim karakterom.

No, u sudskim dokumentima koje je CNN pronašao, tužitelji su otkrili da to nije bilo prvi put da je Kpingbah bio pod istragom zbog navoda o seksualnom napadu. Zapisnici o djelatnicima koje su tijekom istrage dobili tužitelji, a koje je CNN pregledao, pokazuju da je Kpingbah triput suspendiran jer je u Walker Methodist Centru bio pod istragom zbog navoda o seksualnom napadu u toj ustanovi, uključujući barem dva slučaja u kojima je bio glavni sumnjivac.

Najranija pritužba datira iz 2008., kada je policija istraživala navode da je seksualno napao šezdeset-petogodišnjakinju koja je bolovala od multiple skleroze. U drugom slučaju, 83-godišnja slijepa i gluha žena koja je živjela u istom krilu kao i Fischerina majka rekla je da je višestruko silovana, uvijek u ponoć. Policija je istražila njene navode samo sedam mjeseci prije nego što je Fischeričina majka napadnuta. Iako ta žena nije mogla identificirati svog napadača, Kpingbaha je ustanova suspendirala, zajedno s drugim njegovateljima koji su bili dežurni tih noći kada su se napadi navodno dogodili.

„Predatori starije pacijente smatraju lakim plijenom.“

Ni ustanova niti država niti jedan od navoda nisu smatrali dovoljnima te je godinama Kpingbah radio u noćnoj smjeni u Walker Methodistu. Sve do tog ranog jutra u prosincu 2014., kada ga je netko uhvatio na djelu.

U tom slučaju, Ministarstvo zdravstva u Minnesoti zaključilo je da je dom za starije odmah reagirao kako bi osigurao sigurnost korisnice i žurno maknuo Kpingbaha. Država je također primijetila da je dom za starije prije Kpingbaha poslao na edukaciju o zlostavljanju. Kao rezultat toga, dom za starije nije snosio posljedice za ovo nedjelo; odgovornim za napad smatrao se jedino Kpingbah.

Maya Fischer nije mogla znati za ranije navode protiv Kpingbaha koje je CNN razotkrio. No, ona je tužila Kpingbaha, koji je neočekivano pristao na dogovor prema kojem će morati isplatiti 15 milijuna dolara ako opet napadne.

Walker Methodist Centar odbio je komentirati prijašnje navode protiv Kpingbaha, koji je u toj ustanovi radio gotovo osam godina, no u izjavi su naveli da u potpunosti surađuju s vlastima i da „njega i dobrobit svih naših korisnika i pacijenata i dalje ostaje naš primarni fokus“.

CNN se obratio obiteljima drugih korisnica koje su ranije prijavile seksualni napad u tom domu za starije, za vrijeme kada je Kpingbah tamo radio (iako nije bio naveden kao osumnjičeni u svakom slučaju). Rekle su da su dužnosnici brzo odbacili tvrdnje korisnica kao halucinacije ili fantazije.

„Walker Methodist Centar nije reagirao na odgovarajući način kada se radilo o mojoj majci i drugim korisnicama, i treba za to snositi posljedice“, rekao je sin prve navodne žrtve nakon što mu je CNN rekao za osudu Kpingbaha zbog silovanja.

Sin druge navodne žrtve, koja je optužila nepoznatog počinitelja, rekao je da je bijesan jer mu nikada nisu rekli za sve te pritužbe na jednog jedinog njegovatelja. Da je za to znao, ozbiljnije bi shvatio maminu prijavu napada. Umjesto toga, vjerovao je Walker Methodist Centru.

No, članovi obitelji tih dviju navodnih žrtava seksualnog napada također su kritizirali Ministarstvo zdravstva. Koliko učinkovito Ministarstvo provodi superviziju ako je bilo svjesno višestrukih prijava zlostavljanja u Walker Methodist Centru te ni u tom slučaju nije moglo intervenirati?

Kad je CNN zatražio komentar, iz Ministarstva su izjavili da su napadi prijavljeni u vrijeme kada se koristio papirnati sustav i da rade na modernizaciji tog sustava u nadi da će moći „označiti takve obrasce“.

Zlostavljanje nakon zlostavljanja

Navodi o seksualnim napadima nalaze se u dokumentima o procesima u građanskom i kaznenom pravu vođenim protiv domova za starije, ustanova za pomoć osobama starije životne dobi i pojedinaca koji tamo rade. Drugi su incidenti zakopani u detaljnim izvješćima državnih zdravstvenih djelatnika.

76-godišnja korisnica jednog doma za starije u Sjevernoj Karolini, koja je bila toliko kognitivno oštećena da joj je bila potrebna pomoć čak i u najjednostavnijim dnevnim zadatcima, prijavila je da je njegovatelj iza zatvorenih vrata gurnuo njenu glavu prema sebi i natjerao je da ga oralno zadovolji.

U trećem slučaju je korisnicu jednog doma za starije u Teksasu napao medicinski tehničar, koji je ejakulirao u žrtvina usta i po njenim grudima. Kad je otišao, ona je u očaju da sačuva bar neke dokaze, ispljunula spermu u grudnjak, koji nije prala tri tjedna. „To je sve što imam“, kasnije je rekla istražiteljima.

U Iowi je žena koja je ovisila o hodalici kako bi se mogla kretati i nije se sama mogla okupati prijavila da ju je njegovatelj seksualno napao u tuš kabini. No, ustanova u kojoj je boravila nikada tu optužbu nije prenijela vlastima jer je taj njegovatelj bio otišao iz zemlje.

88-godišnja žena iz Kalifornije, koja je imala spolne odnose jedino sa svojim mužem, s kojim je u braku bila gotovo 70 godina, rekla je da se probudila u svom mokrom krevetu u domu za starije, a kateter joj je bio izvađen. Tada je ugledala nepoznatog njegovatelja koji je buljio u njeno golo tijelo. „Zbog ovog volim svoj posao“, rekao je, prema onome što je izjavila policiji. Tjednima kasnije žalila se na jaku vaginalnu bol i „otvorene rane“, te su joj dijagnosticirali neizlječiv genitalni herpes. Do danas identitet navodnog počinitelja nije utvrđen.

Na kraju, u malom gradu u Sjevernoj Karolini, njegovatelj je radio u jednom domu za starije unatoč višestrukim prijavama navodnog zlostavljanja. Tek nakon što je jedna medicinska sestra slučaj prijavila policiji, njegovatelj je dobio otkaz i uhićen je. Luis Gomez (58) nalazi se u pritvoru, čeka suđenje i tvrdi da je nevin.

U većini slučajeva koje je CNN istražio radi se o samostalnim akterima. No, u nekim slučajevima, zlostavljalo se u skupini. I nisu samo žene bile žrtve.

Mjesecima je skupina njegovatelja u jednom kalifornijskom domu za starije zlostavljala i ponižavala petoricu korisnika, snimajući ih i slikajući, te dijeleći sadržaj s drugim djelatnicima. Jednu žrtvu, 56-godišnjaka s cerebralnom paralizom koji je imao problema s govorom, štipali su za bradavice i penis te prisiljavali da jede fekalije iz svojih pelena za odrasle. Jako se bojao da će ga zlostavljači ubiti. Iako su ti njegovatelji izgubili radnu dozvolu, jedno istraživanje otkrilo je da mnogi nikada nisu bili optuženi.

Još jedna skupina njegovatelja i njegovateljica, tinejđera iz Albert Lea u Minnesoti, mučila je barem petnaest korisnika i korisnica, od kojih su mnogi bolovali od Alzheimerove bolesti. Njegovateljice bi lupale i pipkale korisnice i dodirivale im grudi. Trljale bi im prepone i smijale se. Jedna njegovateljica skinula je hlače i sjela na krilo korisnici, skačući po njoj i pipkajući ju. „Zgrozilo me to okorjelo nepoštivanje ljudskog dostojanstva“, kasnije je izjavila sutkinja. Dvije zlostavljačice, koje su u to vrijeme imale 18 godina i bile optužene za neprimjereno ponašanje njegovatelja, odslužile su 42 dana u zatvoru. Ostalim tinejđerima sudilo se na maloljetničkom sudu i uopće nisu morali služiti kaznu u zatvoru.

Pitanje koje se nije pratilo

Unatoč nebrojenim primjerima zlostavljanja u vladinim spisima, ne postoje sveobuhvatni nacionalni podatci o tome koliko je slučajeva seksualnog zlostavljanja prijavljeno u ustanovama za starije.

Državni zdravstveni inspektori ispituju sve oblike prijavljenog zlostavljanja u domu za starije i ustanovama za pomoć osobama starije životne dobi, bilo da ih je prijavila sama ustanova ili svjedoci, članovi obitelji ili žrtve. U slučaju domova za starije, državni službenici obično provode te istrage, kao i rutinske inspekcije, u ime federalnog Centra za medicinsku skrb i usluge, koji regulira više od 15.000 ustanova koje primaju naknade od vlade kojima pokrivaju troškove njege mnogih korisnika. I državne agencije za zdravstvo i federalna vlada zatim koriste te informacije kako bi ocijenile ustanove i financijski kaznile najgore prekršitelje.

CNN je ispitao ministarstva zdravstva i druge agencije koje nadgledaju ustanove za dugoročnu njegu u svih 50 saveznih država SAD-a. Odgovori su se među državama koje su mogle pružiti barem neke informacije znatno razlikovali.

Na primjer, Illinois je zabilježio 386 navoda seksualnog zlostavljanja korisnika domova za starije od 2013., od kojih je njih 201 počinio njegovatelj. Na Havajima je između 2011. i 2015. zabilježeno osam navoda seksualnog zlostavljanja, od kojih pet uključuje njegovatelja. Kada su savezne države pružile više detalja o tim navodima, rezultati pokazuju koliko malo optužbi na kraju bude dokazano, bilo zbog brojnih prepreka koje predstavljaju starije žrtve, uništenja dokaza ili nezainteresiranih istraga provedenih u ustanovama.

U Illinoisu je od 386 slučajeva potvrđeno njih 59, a u Teksasu je 2015. potvrđeno 11 od 251 navoda. U Wisconsinu nije zabilježen niti jedan slučaj potvrđenog nasilja u zadnjih pet godina.

No, većina saveznih država nije dala podatke o tome koliko često su istrage o zlostavljanju uključivale navode o seksualnom napadu, često navodeći da seksualno zlostavljanje nije u posebnoj kategoriji, odvojeno od drugih oblika nasilja.

Federalna vlada također ne prati posebno navode o seksualnom zlostavljanju.

Od 2000. je u ustanovama dugoročne njege prijavljeno više od 16.000 navoda o seksualnom zlostavljanju (što uključuje domove za starije i ustanove za pomoć osobama starije životne dobi), prema federalnim podatcima koje je dala Administracija za život u zajednici. No, službenici su upozorili da te brojke ne obuhvaćaju sve, već samo slučajeve u kojima su pravobranitelji (koji djeluju kao zagovaratelji korisnika ustanova) nekako bili uključeni u rješavanje pritužbi.

Centar za medicinsku skrb i usluge navode o seksualnom zlostavljanju stavlja u kategoriju koja uključuje sve oblike zlostavljanja, poput fizičkog ili financijskog. To je, prema njima, tako jer sve oblike zlostavljanja shvaćaju ozbiljno. Kad ih je CNN to tražio, proveli su specijaliziranu pretragu koristeći ključne riječi povezane sa seksom. No, budući da nije svaki slučaj u svojoj prirodi povezan sa seksom, CNN je morao pregledati svaki slučaj kako bi uklonio sve što nije bilo relevantno.

Ta izvješća pokazala su da je 226 domova za starije navedeno jer nisu uspjeli zaštititi korisnike od seksualnog zlostavljanja u razdoblju od 2010. do 2015. Od toga je oko 60% rezultiralo globama, čiji je ukupni iznos premašio 9 milijuna dolara, iako je samo 16 ustanova trajno isključeno iz sustava financiranja Centra za medicinsku skrb i usluge. (Budući da federalna vlada regulira samo domove za starije, ova analiza nije uključila ustanove za pomoć osobama starije životne dobi.)

No, ti statistički podatci pričaju samo djelić priče jer ne uspijevaju obuhvatiti brojne slučajeve u kojima su domovi za starije navodno na druge načine zanemarili navode o seksualnom zlostavljanju, od neuspjelih istraga do prikrivanja.

CNN je, koristeći izvješća inspektora između 2013. i 2016., kao i slične pretrage s ključnim riječima, proveo svoju vlastitu detaljnu analizu.

Rezultat je sljedeći: CNN je ekskluzivno otkrio da je federalna vlada počela sudski proces u više od 1.000 domova za starije radi neuspjelog rješavanja ili prijave navoda o silovanju, seksualnom napadu i seksualnom zlostavljanju u ustanovi u tom razdoblju. A od njih je gotovo 100 ustanova u tom razdoblju pozvano na sud više puta.

Pritužbe i navodi koji ne rezultiraju suđenjem, a koje vlada naziva „nedostatnima“, nisu uključeni u ta izvješća Centra za medicinsku skrb i usluge. K tomu, studije na nacionalnoj razini pokazale su da jako velik broj žrtava silovanja nikad ne prijavi napad. Stoga ti brojevi vjerojatno predstavljaju tek mali broj incidenata navodnog seksualnog zlostavljanja u domovima za starije diljem zemlje.

Od svih pregledanih slučajeva, barem četvrtinu su navodno počinili njegovatelji, medicinsko osoblje i drugi djelatnici, dok je malen dio uključivao posjetitelje ustanovi (uključujući članove obitelji) ili nepoznate napadače. A dok se većina procesa odnosila na korisnike koji zlostavljaju druge korisnike, optužbe njegovatelja i drugih radnika često su bile puno ozbiljnije, uključujući navode o prisilnom spolnom odnosu, oralnom seksu, digitalnoj penetraciji i drugim oblicima seksualnog napada.

Priče iz tih izvješća u rasponu su od tužnih do mučnih.

Jedan njegovatelj priznao je da je urinirao u tuš kabini dok je korisnica bila unutra, pokazujući joj penis u erekciji i ljubeći ju, da bi ju zatim upozorio da to nikome ne kaže. Jedna medicinska sestra čula je kako dvije njegovateljice govore kako je jedna od njih korisniku plesala u krilu, zbog čega je ovaj ejakulirao. Jednu ženu pronašli su kako se bori protiv korisnika kojeg prisilno oralno zadovoljava. Članovi obitelji vidjeli su snimke njegovatelja kako opetovano siluje članicu njihove obitelji, koja je imala cjevčicu za hranjenje, nakon što su u sobi u plišanu igračku stavili kameru.

Analiza CNN-a otkrila je da su i sami domovi za starije velik dio problema. Više od 500 ustanova navodno nije uspjelo istražiti i prijaviti navodne seksualne napade vlastima, ili pak nisu na odgovarajući način istražili potencijalno zlostavljačku prošlost zaposlenika. Jedna upraviteljica doma rekla je državnom inspektoru da „kad bi dom prijavio sve navode, bilo bi ih toliko da to ne bi odgovaralo ni državnoj službi“.

Zbog tog nedostatka istrage ili prijave, teško je odrediti koliko je navodnih slučajeva potvrđeno ili je rezultiralo pravnim gonjenjem. No, barem nekoliko stotina počinitelja priznalo je zločin ili ga je prijavilo isto toliko svjedoka.

U izvješćima o seksualnom zlostavljanju također je bilo na stotine priča koje su prikazivale scene kaosa:

Korisnici koji se penju na krevete drugih korisnika i jedu im hranu. Luđački trče po hodnicima. Vade noževe i drugo oružje. Haluciniraju o zmijama koje izlaze iz glava i dječacima koji se skrivaju iza zavjesa. Uriniraju u koš za smeće. Piju i drogiraju se. Zaspu u kadi. Kradu hodalice. Dave i udaraju ljude šakama i dijelovima kolica. Bježe kroz prozore. Piju losione i sredstvo za čišćenje pećnice.

Takvo složeno okruženje upućuje na to zašto je lako previdjeti ozbiljne navode o seksualnom napadu.

Nekontrolirana „epidemija“

O tome se rijetko govori, no seksualni napadi u ustanovama koje trebaju brinuti o starijima nisu novi problem; neki slučajevi stari su i po nekoliko desetljeća.

To se događa diljem zemlje. U gradovima, u predgrađima i na selu. U domovima za starije s nižim primanjima i socijalnom pomoći, te u centrima gdje ljudi plaćaju tisuće dolara iz vlastite ušteđevine. U vlasništvu su velikih korporacija i regionalnih lanaca, no također i neprofitnih organizacija i malih privatnih obiteljskih firmi.

Taj problem postaje sve gori zato što je sve više starijih, pri čemu se predviđa da će se između 2010. i 2050. broj Amerikanaca starijih od 65 godina više nego udvostručiti.

Ustanove u kojima trenutno boravi više od milijun starijih građana obično svoje djelatnike drže na minimalcu (oko 11 ili 12 dolara po satu), zbog čega je teško privući i održati kvalitetne radnike. A tijekom najosjetljivijih sati, noćne smjene, često nedostaje supervizora.

Mark Kosieradzki, odvjetnik iz Minnesote koji je predstavljao brojne obitelji, uključujući Fischerove, rekao je da je zlostavljanje postalo „epidemija“. „Predatori starije pacijente vide kao laki plijen. Ti pacijenti često su dementni. Ne mogu reći što se dogodilo, ili im se ne vjeruje jer mnogi ne mogu vjerovati da bi 28-godišnji njegovatelj htio silovati nečiju baku.“

Kosieradzki i drugi stručnjaci koji se bore u ime starijih osoba kažu da postoje zakoni prema kojima je obvezno prijaviti i istražiti zlostavljanje. Kažu da problem leži u tome što domovi za starije uvijek ne poštuju te zakone. A dok su državni službenici rekli CNN-u da regulatori žustro istražuju pritužbe i ustanove smatraju odgovornima, kritičari tvrde da njihovo provođenje nije dovoljno ozbiljno. A istrage koje provode ustanove i državni službenici često su u najboljem slučaju površne te rijetko kopaju dovoljno duboko kako bi došle do dokaza.

Mnogi zaposlenici u domovima za starije prijavljuju zlostavljače vlastima, kao što zahtijeva zakon, te pomažu u istrazi. No, u mnogim primjerima zlostavljanja koje je CNN otkrio, nasilna silovanja i seksualni napadi prolaze neopaženo zato što to omogućuju same ustanove.

U tim ustanovama, navodi se rutinski ispitaju i odbace jer žrtve imaju kognitivne bolesti kao što je Alzheimerova bolest. Djelatnicima često nedostaje specifična edukacija potrebna kako bi uočili seksualno zlostavljanje, zbog čega navodi o zlostavljanju nikada ni ne dođu do vlasti. A ugled i sigurnost ustanove često su na prvom mjestu: često je prisutan strah da će dovođenje istražitelja u ustanovu koja ionako ima financijskih poteškoća razotkriti druge probleme, zbog čega će toj ustanovi prijetiti zatvaranje ili skupe tužbe.

Najgori od svih su administratori i zaposlenici koji aktivno potkopavaju istrage.

„U nekim situacijama ne shvaćaju da se to dogodilo i ne žele vjerovati. Jednostavno ne razumiju“, kaže Ann Burgess, poznata medicinska sestra i profesorica na bostonskom Sveučilištu koja je specijalizirala procjenu i liječenje starijih žrtava seksualnog napada. „U drugim pak slučajevima pokušavaju to prikriti. … Krive žrtvu.“

U jednoj ustanovi u Coloradu njegovatelj Antonio Nieto već je bio optužen za silovanje jedne korisnice u njenom krevetu u Centru Broomfield kada ga je druga korisnica prijavila za napad. Tužitelji kažu da je ta ustanova Nietu dozvolila povratak na posao nakon prvog prijavljenog napada jer su navode te korisnice smatrali „neutemeljenima“. Ustanova, koja od napada ima novu upravu, kaže da se Nieto mogao vratiti na posao tek nakon što su saznali da je policijska istraga zakazala i da nisu očekivali kaznenu prijavu.

Dobio je otkaz kada se javila druga žrtva. U konačnici je osuđen na 24 godine u zatvoru. Centar Broomfield platio je kaznu od 51.837 dolara, bijedan iznos u usporedbi s milijunima koje godišnje prima od vlade za skrb o pacijentima.

Kad je kuhar iz doma za starije u Louisiani prošle godine uhićen zbog navodnog silovanja 78-godišnje korisnice, upraviteljica te ustanove, Julie Henry, brzo je u lokalnim medijima objavila emocionalnu izjavu, tvrdeći da su svi „šokirani i razočarani“. No, nedugo nakon toga Henry je uhićena i optužena za orkestrirano prikrivanje zlostavljanja. Prema policiji, pokušala je spriječiti istragu tako što je djelatnicima naredila da ne prijavljuju incident. Tražila ih je da njoj predaju sve dokaze, koje je zatim navodno uništila. Kuhar, Jerry Kan, optužen je za silovanje prvog stupnja te je izjavio da je nevin. Sudski proces još traje i njegov odvjetnik nije želio dati komentar.

Sudski proces Henry još uvijek traje, a njen odvjetnik izjavio je kako je uvjeren da će ju se osloboditi. „Korisnica i kuhar, g. Kan, u početku su nijekali da se išta dogodilo, zbog čega je nastala konfuzija oko pitanja treba li se taj incident prijaviti. Kad se saznalo da je do incidenta doista došlo, gđa. Henry surađivala je s policijom, što i dalje radi“, rekao je u e-mailu. Djelatnici tog doma za starije, Beau Provence, surađivali su s policijom kako bi „ustvrdili činjenice iza tih navoda“, no nisu mogli komentirati istragu koja je u tijeku.

Čak i u ustanovama u kojima nije bilo prijava orkestriranog prikrivanja nasilja, dokumenti koje je CNN proučio pokazali su da dokazi nisu sačuvani. Kada bi korisnica prijavila zlostavljanje, poslalo bi ju se na tuširanje, ili bi se oprale plahte, te su kao rezultat toga mogući DNK dokazi izgubljeni.

U Minnesoti su službenici prebacili 89-godišnju korisnicu Edgewood Vista centra na odjel psihijatrije u lokalnoj bolnici nakon što je prijavila silovanje. Andrew Merzwski (28), certificirani njegovatelj, priznao je da je imao spolni odnos s korisnicom, no tvrdio je da je ona na to pristala. Upraviteljica ustanove mu je povjerovala i optužila žrtvu, koja je bila dementna, rekavši medicinskoj sestri koja ju je pregledala da je „flertala“.

„Govorila je protiv svoje ustanove i zaključana je u sobu“, Theresa Flesvig, ta medicinska sestra, rekla je CNN-u. „Osjećala se kao u zatvoru. Osjećala se kao da ju se kažnjava.“ Radi navodnog silovanja su ju pregledali tek tjedan dana nakon navodnog napada. Merzwski je izjavio da je kriv za seksualno ponašanje te je 2014. optužen na 53 mjeseca u zatvoru, dok je država primijenila disciplinske mjere na službeniku koji ga je štitio. Merzwskijev odvjetnik odbio je komentirati.

U toj ustanovi su izjavili da ne mogu komentirati detalje slučaja zbog privatnosti, no priznali su da je službenik naučio lekciju iz tog incidenta. „Naučili smo da nismo pripremljeni za nešto takve vrste“, rekao je Michael Johnson, glavni medicinski tehničar u domu. „Morali smo se više potruditi.“

Ponekad policija i državni istražitelji također ne shvaćaju pritužbe ozbiljno. U jednom slučaju je u policijskom izvješću koje je CNN proučio pisalo da je žrtva „strastveno gledala seriju ‘Zakon i red’“ te da su zbog toga njene optužbe odbačene. „Čini se da se halucinacije vrte oko epizoda te serije“, napisao je službenik u svom izvješću. Kao rezultat, nitko nije uhićen, silovanje nije potvrđeno i slučaj je zatvoren.

„’Žrtva’ ove istrage imala je slične navode o sumnjivcima koji ne postoje ili koji fizički nisu mogli počiniti zločin za koji ih optužuje, itd.“, policija je rekla CNN-u u pisanoj izjavi. „’Žrtva’ ima mentalnu bolest i halucinacije, njene izjave su nekonzistentne i neosnovane.“

U slučaju iz Minnesote koji je uključivao njegovatelja Kpingbaha, državni istražitelj napisao je da je prva navodna žrtva imala „dugu povijest lažnog optuživanja njegovatelja za seksualno neprimjerene radnje“ i „seksualni promiskuitet te neodgovarajuće granice“. Kada je to CNN pokazao žrtvinom sinu, on je rekao da su opisi bili pogrešni.

Kad se CNN obratio Ministarstvu zdravstva u Minnesoti, izjavili su da su slučaj ozbiljno shvatili i istražili. „Gledajući unazad i prema postojećim praksama pisanja izvješća, Ministarstvo žali zbog načina na koji je izjava napisana te se ispričava obitelji za bezosjećajnu izjavu“, rekli su.

Dok su napadači poput Kpingbaha završili iza rešetki kao posljedica njihovih zločina, mnogi nikada ne dođu pred lice zakona.

Prema studiji koju je preveo Nacionalni institut za pravdu, što je žrtva starija, to je manje vjerojatno da će počinitelj biti optužen za seksualno zlostavljanje. A žrtve koje su živjele u toj ustanovi još su rjeđe dobile zadovoljenje pravde jer njihovi počinitelji nisu bili optuženi i osuđeni.

U biti, žrtve s demencijom i drugim bolestima često se smatra nepouzdanim svjedocima tako da čak i slučajevi u kojima napadač prizna zločin mogu završiti odbačeni ili napadač može dobiti nedostatnu kaznu. To je vrijedilo u slučaju Waltera Martineza, njegovatelja iz St. Louisa koji je optužen za silovanje te mu je prijetio zatvor nakon što je u otkaznom pismu priznao da je seksualno zlostavljao dvije korisnice. Martinez je na kraju dobio dvije godine uvjetne nakon što su navodne žrtve umrle ili bolovale od tako teškog oblika demencije da nisu bile u stanju svjedočiti.

Njegov odvjetnik rekao je CNN-u da unatoč otkaznom pismu Martinez nikada nije priznao krivnju i bio je spreman braniti se na sudu. „G. Martinez je išao na savjetovanje i priznao da ima seksualne misli dok obavlja svoj svakodnevni posao. Osjećao je ogromnu krivnju zbog tih misli i tada je u svom otkaznom pismu upotrijebio izraz ‘seksualno zlostavljanje’“, rekao je odvjetnik u e-mailu.

U slučaju Teksašanke koja je svoj grudnjak čuvala tjednima kao dokaz, osumnjičeni je uhićen i optužen za navodno silovanje. No, sudski zapisi pokazuju da tužiteljstvo nije moglo osigurati svjedočenje navode žrtve. Slučaj je prošle godine odbačen unatoč činjenici da je DNK iz grudnjaka odgovarao uzorku uzetom od optuženog. U laboratoriju su rekli da su šanse 1 prema 983 trilijuna da taj DNK pripada nekom drugom.

Čak i one ustanove koje aktivno otežavaju istragu ili prikrivaju zlostavljanje često budu tek blago prekorene. Velika većina domova za starije u kojima su zabilježene horor priče i dalje je otvoreno te dan-danas primaju nove korisnike.

„Koliko je teško zatvoriti dom? Gotovo nemoguće“, kaže Tony Chicotel, odvjetnik iz neprofitne organizacije California Advocates for Nursing Home Reform (kalifornijski odvjetnici za reformu domova za starije). „Zatvaranje ustanove najgora je noćna mora za državu jer često ti korisnici nemaju kamo.“

Pa umjesto toga službenici nameću kazne i ne isplaćuju naknade u nadi da će time ustanove dovesti u red. No, čak i kad se nametnu kazne, za koje Centar za medicinsku skrb i usluge kaže da im je svrha kazniti ustanovu kako bi se čim prije riješio problem, te kazne su šokantno male.

Kad jedna ustanova u Teksasu nije poduzela odgovarajuće korake nakon što je korisnik prijavio silovanje i drogiranje, vlasti su taj dom za starije kaznile s 116.500 dolara i privremeno su mu oduzele vladinu naknadu za nove pacijente. No, kazna je u konačnici gotovo prepolovljena zbog „financijskih poteškoća“ koje je dom imao. A vladina naknada nije isplaćivana samo 11 dana.

Jedna ustanova u Kaliforniji, koja je dozvolila licenciranom njegovatelju da nastavi raditi iako je prijavljen za višestruki seksualni napad jedne korisnice, te jer ju je ljubio i dirao joj grudi, morala je kao kaznu platiti 22.000 dolara.

A tu je i Walker Methodist Centar u Minnesoti, u kojem je 83-godišnja Sonja Fischer postala žrtva iste vrste nasilnog napada od kojeg je pobjegla prije toliko godina. Tamo ju je silovao zaposlenik za kojeg je ta ustanova znala da ga se godinama prijavljuje za zlostavljanje.

„Nije mogla govoriti, nije se mogla pomaknuti“, rekla je njena kći Maya svega nekoliko tjedana nakon što je Sonja preminula. „Nije čak mogla ni zaplakati dok joj se to događalo.“

Ustanova u kojoj je silovana nije uopće kažnjena.

 

SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE U DOMU ZA STARIJE: 5 STVARI KOJE SE MORAJU PROMIJENITI

 Pravni zagovaratelji, vladini regulatori, kazneni istražitelji i medicinski stručnjaci slažu se da može biti jako teško spriječiti i otkriti seksualno zlostavljanje u domovima za starije. No, kažu da mnoge ustanove trebaju činiti više kako bi zaštitile ranjive korisnike.

1.       „Kad dobijete prijavu za seksualni napad, ne smijete zaključiti da je ta osoba problematična pacijentica. Trebate istražiti taj slučaj kao seksualni napad dok se ne dokaže suprotno.“ – Dave Young, odvjetnik iz Colorada

2.       „Sačuvajte dokaze! Ne kupajte žrtvu, ne mijenjajte joj odjeću, plahte itd. ako se sumnja na napad.“ – Sherry Culp, pravobraniteljica za starije u Kentuckyju

3.       „Većinom zlostavljanja prođu neopaženo i nikada ih se ne prijavi jer nedostaju vidljivi znaci ili su pogrešno protumačeni. Malo edukacije može dugoročno puno pomoći.“ – Tony Chicotel, odvjetnik iz organizacije California Advocates for Nursing Home Reform

4.       „Kao i s gotovo bilo kojim oblikom zlostavljanja i nemara u domovima za starije, što je više djelatnika u ustanovi, manje su šanse da će se seksualni napad dogoditi. To je zločin počinjen kad se za to ukaže prilika, pa je stoga bolje imati što bolji nadzor.“ – Kirsten Fish, odvjetnica za zlostavljanje starijih

5.       „Važno je da postoji sustav prijavljivanja. … Sadašnji sustav ne prati slučajeve koji nisu potkrijepljeni dokazima, a pravila za dokazivanje navoda su vrlo složena. Gotovo je nemoguće dokazati navode.“ – Chris Chandler, iz policijskog odjela u Sjevernoj Karolini

 

Članak i fotografije preuzeti su s: http://edition.cnn.com/interactive/2017/02/health/nursing-home-sex-abuse-investigation/

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×