Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Anica, kante za smeće i premijer na ljetovanju

Piše: Lea Banović, 11.07.2016.
Osjećam se kao da živim u nekom neobičnom filmu crnog vala – sad će završiti i sve će biti drugačije.
kvacice na krovu

Najčešće sam u krevetu već oko ponoći. Živim na Jarunu i oko nas je još prava priroda. Čuju se žabe s potoka, otpuhuje jež dok prelazi ulicu, svađaju se divlje patke, labudove najlakše prepoznajem po teškom lepetu krila. Već dugo, gotovo redovno kao i te zvukove, oko pola jedan čujem karakteristično šuškanje. Preko puta su, zaklonjene drvećem, kante za kućni otpad, smeće, za plastiku, papir.

Od tog prvog, sad već prepoznatljivog zvuka prekapanja u potrazi za iskoristivim, gotovo u pola sata izmjenjuju se građani ovog grada koji tako volimo zvati metropolom. Oko jedan se čuje lupkanje ženskih potpetica. Nešto kasnije zaustavlja se biciklista. Za njega nije ostalo gotovo ništa, ali ipak se poslužuje. Život je to stanovnika ovog grada i ove države koja ne brine. Valjda nema vremena. Sva je u preslagivanjima političara, koalicijama, posuđivanjima strankama, kupovinama, ljetovanjima u državnim vilama, zapošljavanjima braće i sestara na dobro plaćenim poslovima iz sredstava poreznih obveznika.

Svakim danom vrućine su sve žešće. Hvata me omaglica, ali od vijesti oko mene. U nekom svijetu o kojem čitam tek u domaćim novinama umjesto profesora veleučilište će voditi šef komunalne službe. Bivši i sadašnji političar nabraja radna mjesta, funkcije, plaće koje je  jedna stranka obećala njegovoj, pa da budu u koaliciji. Ministri tehničke Vlade raspisuju natječaje koje ne bi smjeli, izjave u medijima su im čista nebuloza, dijele ono što ne bi smjeli dijeliti, zapošljavaju što ne bi smjeli zapošljavati.

U isto vrijeme morska obala se puni turistima. Uglavnom strancima. Oni rade cijele godine i zaista je vrijeme i da se odmore. Za rad, zamislite, primaju i plaću dostojnu za život, za odlazak na godišnji odmor.

U našoj, neobičnoj zemlji prepunoj prirodnih ljepota i pametnih i inovativnih ljudi kojima je doduše jedan od prioriteta otići na rad u inozemstvo, plaću dovoljnu za ljetovanje prosječne četveročlane obitelji primaju političari. Mnogi od njih, valjda da bi uštedjeli za jesenski početak školske godine ljetuju gotovo besplatno ili besplatno u državnim vilama ili na državnim otocima.

Osjećam se kao da živim u nekom neobičnom filmu crnog vala – sad će završiti i sve će biti drugačije.

Ponovo je ponoć i četrdeset i pet minuta. Lupkanje potpetica i šuškanje vrećica. Umirovljena profesorica zemljopisa Anica ne zna da je pod mojim prozorima i da ja znam da je tu. Trideset i pet godina s učenicima i s pristojnim građanskim životom. Sada s bolesnim mužem i invalidnom kćeri koja ne radi i s kantama za smeće u sitne sate. Socijalna država na djelu, skrb o starijima još i više.

Prognostičari najavljuju žestoki toplinski val. Kažu danas na dnevniku: zatvorite prozore i uključite klime. No ipak dodaju – ako ih imate. Naš tehnički predsjednik tehničke Vlade čiji tehnički ministri ne priznaju da to jesu ljetuje u državnoj vili. Umirovljena profesorica zemljopisa Anica kraj kanti za smeće.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×