Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Ah, kakav grozan divan tjedan!

Piše: Lea Banović, 05.04.2017.
Samo se pokreni, priključi, uvijek će se kad se zatvore vrata negdje otvoriti prozor...

Kakav tjedan! Čak i da ne živimo u ovoj zemlji u kojoj su i prema Eurostatu osobe starije od 65 godina najnezadovoljnije životom, čak da se svim silama upremo da nađemo pozitivno, teško da bi se dobre vijesti probile kroz naslage i naslage negative.

U mom životu jedna je vijest ipak prebrisala sve ostale: narastao je prvi zub! Dugo je Ragnar glodao sve čega bi se dočepao. Slikali smo ga kako pokušava obraditi nogu stola u dnevnoj sobi, gotovo da nema fotografije na kojoj mu se niz bradu ne slijevaju kapljice sline. I eto, danas je prvi zub sedmomjesečnog čovjeka za mene bio vijest dana, tjedna i mjeseca, važan do neba i dalje, kao što to sve važne vijesti i jesu.

Kakav tjedan! Počeo je informacijama o kriminalu u poreznoj upravi u kojoj je zahvaljujući tome preko 2000 predmeta palo u zastaru. Na to se naslonio telefonski poziv poreznice koja me obavijestila da će mi ovih dana stići porez za kuću višestruko veći od moje mirovine. Nastavilo se idejama političara o oprostu dugova građanima – kojima su mi samo poručili da sam najobičnija budala jer uredno plaćam sve režije  i davanja državi. Skandali vezani uz predstojeće lokalne izbore sad su već komična kulisa na koju gotovo da se ni ne reagira, kako god vijesti bile porazne. Poručili su mi da žena mora biti podložna svome muškarcu i svim drugim muškarcima kojima pomaže da budu bolji. Na internetu su se razmahale rasprave o jeziku u kojima se ne štedi uvredama i optužbama. Jedno dijete je hladnokrvno ustrijelilo roditelje a svi se, kako to u nas isto biva uobičajeno, svesrdno trude negativu društva u kojem dijete odrasta, obiteljski i tradicionalni odgoj muškarca, jedinca imućne obitelji malog dalmatinskog mjesta, strpati pod tepih isprika – za sve je kriva droga, a mi smo samo žrtve. Sprema se nova mirovinska reforma prepuna negativnih a s premalo poticajnih točaka. Čak nam i roda Klepetan ove godine nije došla.

Na kraju, ali ne i najmanje važno, dapače, stigao je novi glavni direktor za restrukturiranje Agrokora, na prvom obraćanju javnosti očekivano zatvoren, bez i jedne riječi ohrabrenja onima koji će zasigurno proći najgore – malim dobavljačima i zaposlenima. Mediji i javnost natjecali su se tko će jače nagaziti ili šutnuti donedavno nedodirljivog Gazdu – lijepe li prakse već puno puta viđene na ovim prostorima.

Kakvog li tjedna! Kako zadržati zdrav razum i dobro raspoloženje, puno sam se puta upitala? Hvatala sam se cijelog tjedna onog  čime smo još uvijek okuženi i što je (još uvijek) besplatno – prirode. Tenisice na noge, bocu s vodom u ruksak  i na hodanje. – Samo ti odi, ja sam alergična na cvjetanje i ne pojavljujem se iz stana do lipnja – bilo je odgovora kad sam zvala na druženje. Svjedočila sam: jarunske patke i labudovi su preživjeli gripu. Kafići su puni iako manje nego prošlih godina. Udruge nude besplatne programe, radionice, učionice.

– Samo se pokreni, priključi, uvijek će se kad se zatvore vrata negdje otvoriti prozor – zovem svoju dragu umirovljenu učiteljicu Katarinu. To je njena deviza i do sada je uvijek djelovala. Najgore je osamiti se, zatvoriti u četiri zida pa ćemo posjetiti onu koja više ne može sama, jer još nam je jedno pravilo važno – pomagati jedni drugima.

A kad se okupimo, smješkam se sama za sebe, kad se sve nađemo, ja ću im reći vijest dana, tjedna i mjeseca. Dok se budu pravile da im je svejedno, a potajno se rastapale od milja i prisjećale svojih najdražih, skuhat ću kavu koju sam ponijela, otvoriti dugo čuvanu bocu Tanjina višnjevca i nazdraviti: Živjeli prvi zubi!

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×