Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Advent u Zagrebu

Piše: Lea Banović, 21.12.2016.
Nisam planirala hodanje po gradu ali se veselim. Bilo mi je hladno i sivo, dan je bio baš „za pod dekicu na kauču“. Katarina, žena puna životne energije, starija više od 20 godina, probudila me iz letargije. – Druženje je najvažnije – pojednostavljeno me podsjetila na bit blagdana. Biti zajedno. Pomagati jedni drugima. Podržavati se. Voljeti. Pokušati razumjeti. Prihvaćati.

Dugo se nismo vidjele, umirovljena profesorica hrvatskog i moja povremena družica za kave na jarunskom placu, Katarina i ja.

Katarina je ove zime počela osjećati teret svojih gotovo 84 godine pa je sve rjeđe odlazila do placa. Jutros je energično pozvonila na moja kućna vrata i rekla: – Dosta je mirovanja. Noge će me boljeti mirovala ja ili ne. Čula sam da je javni prijevoz vikendom besplatan. Idemo se veseliti životu!

Ubrzo, stisnule smo se glavama uz ekran kompjutora tražeći u prebogatom izboru Adventa u Zagrebu gdje ćemo večeras.  Stross, Tomislavac, Zrinjevac, Europski trg, Dvorišta, Klovićevi dvori, Kaptol, Martićeva, Oktogon, Velesajam,  Tuškanac, Tomićeva, Kurelčeva … samo su neke od lokacija na koje je trebalo otići, onako u prvom gledanju nabrojali smo ih dvadesetak. Na trgovima, u dvorištima, na balkonima, stepenicama, u otvorenim i zatvorenim prostorima, u tunelu … u Zagrebu se slavi dolazak blagdana, odlazak stare godine i dolazak nove, veseli se, druži, pjeva, jede i pije, smije, zaboravlja na svakodnevicu.

– Mi smo zaista čudan narod – kaže Katarina, dječje širom otvorenih očiju upijajući mnoštvo mogućnosti, šarenilo izbora. – Čak nam je i Europa morala reći da nam se čudi kako ne vjerujemo sami u sebe i kako se podcjenjujemo. Aludirala je Katarina na naše domaće zločestoće u kojima smo sumnjičili sami sebe zbog izbora za najbolji Advent Europe. – Zagreb nije Pariz i nije Salzburg, ali svaki od ovih gradova ima svoje prednosti, a izbor u Zagrebu ove je godine zaista nadmašio prošlu – zaključuje Katarina i slaže se sa mnom da odemo u tunel Grič. 3D instalacija je ono što će Katarina u svojih 84 godine vidjeti i doživjeti po prvi puta, a u toj posebnoj akustici tunela slušat ćemo male harfe i dječje glasove. Dovoljan poticaj da nam ni minus dva i ponegdje zaleđena cesta ne pokvare raspoloženje.

Katarina se otišla spremiti za svoj veliki izlazak. Opremu, kaže, ima, odjeća je sačuvana još iz doba dok je radila na školi. Tramvaj je besplatan, radi financijsku konstrukciju, a to što zbog nogu u zadnje vrijeme nije odlazila na kavu, uštedjela je baš za kavu u nekoj od kućica Adventa.  – Druženje je ionako najvažnije – zaključuje.

Nisam planirala hodanje po gradu ali se veselim. Bilo mi je hladno i sivo, dan je bio baš „za pod dekicu na kauču“. Katarina, žena puna životne energije, starija više od 20 godina, probudila me iz letargije. – Druženje je najvažnije – pojednostavljeno me podsjetila na bit blagdana. Biti zajedno. Pomagati jedni drugima. Podržavati se. Voljeti. Pokušati razumjeti. Prihvaćati.

U Centar ćemo taxijem. Zato što će nam tako biti lakše. Uz kavu kušat ćemo i kuhano vino i pojesti svaka po germknedlu i što god nam padne na pamet ili nam bude ugodno. Ne zato što se želim praviti važna pred Katarinom nego zato što ju volim, što mi to nije problem i što želim podijeliti s njom radost druženja i bezbrižnosti, pa makar za jednu večer, ipak dobro pazeći da joj previše ne potaknem nelagodu. Ovu ćemo večer zaboraviti na činjenicu da je mirovini profesorice jedna germknedla previše. U hladnoj prosinačkoj noći šetat ćemo ruku pod ruku i veseliti se životu. Kad na kraju šetnje obujmimo šalice vruće tekućine grijući promrzle prste, pogledat ćemo se preko  njenih rubova i razumjeti.

– Da sam bar Nenu nagovorila da pođe s nama – reći će – tako je malo dovoljno za sreću.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×