Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

A što biste vi htjeli za svoje godine

Piše: Dorijan Vahtar, 30.03.2016.
– DISKRIMINACIJA STARIJIH OSOBA U ZDRAVSTVENIM INSTITUCIJAMA

Bit će potrebno više od nacrta, koliko god on bio radikalan, i nekoliko ciljeva, koliko god oni bili ambiciozni, kako bi se transformirala kultura nedostatka poštovanja prema starijim osobama, podjednako unutar zdravstvenog sustava i ostalih društvenih institucija

Istraživanje o pravima osoba starije životne dobi u Gradu Zagrebu pokazalo je kako je otprilike svakom 11 ispitaniku često ili vrlo često bila uskraćena zatražena medicinska pomoć u javnoj zdravstvenoj ustanovi. Kako rezultati upozoravaju na izraženu dobnu diskriminaciju unutar zdravstvenog sustava, prilikom intervjuiranja, u kvalitativnom istraživanju koje je uslijedilo, posebnu smo pozornost posvetili prikupljanju i analiziranju priča u kojima starije osobe opisuju svoje iskustvo kad je riječ o zdravstvenim uslugama. Na taj smo način željeli dodatno produbiti i istražiti kontekst u kojem im se uskraćuje liječnička pomoć te ispitati postoje li u tom području i drugačiji, suptilniji oblici diskriminacije starijih osoba.

Govoreći o iskustvima u zdravstvenom sustavu, intervjuirane osobe kao najčešći oblik doživljene diskriminacije ističu neprimjeren odnos medicinskog osoblja tijekom pružanja pomoći i skrbi. Na drugome je mjestu neprikladan način komunikacije, dok je sama liječnička pomoć uskraćena u najmanjem broju slučajeva.

Nezadovoljstvo i osjećaj diskriminacije zbog neprimjerenog odnosa medicinskog osoblja u starijih su osoba potaknuti prije svega osjećajem da se riječi kojima opisuju svoje iskustvo bolesti, simptome i zdravstvene tegobe shvaćaju površno i neozbiljno.

Mnogi od njih potvrdili su da ponekad imaju osjećaj kako ih liječnici ne shvaćaju ozbiljno, već njihovo iskustvo i riječi kojima opisuju bolesti osporavaju pitanjem: „Što biste vi htjeli za svoje godine?“, ili stavovima da je starijim osobama dosadno pa odlaze liječniku kako bi ispunili dan, ili da su pak umišljeni bolesnici koji i zbog najmanjeg osjećaja boli ili nemoći dosađuju liječniku.

Takva je iskustva vrlo jasno iznijela gospođa Z. F.:

(…) pregled [kod liječnika] u kojem gotovo 99 posto starijih ljudi doživi: „A šta bi vi htjeli u vašim godinama?! Šta bi vi htjeli, za vaše godine to je normalno?“ Međutim, nije normalno da čovjek pati! Ja pristajem na smrt, al’ ne pristajem na patnju i ne idem zato doktoru što je meni dosadno, što oni [liječnici] obično misle, i što ne znam što ću razgovarati!

Koliko površan pristup i neozbiljno poimanje opisa simptoma i zdravstvenih tegoba mogu biti pogubni za zdravlje starije osobe, govori nam slučaj gospodina Tončija. On se medicinskoj sestri požalio na bolove u prsima, no njegove pritužbe ona nije shvatila ozbiljno, pa je na kraju sve rezultiralo srčanim udarom:

Malo su i sestre krive za srčani udar, jer meni je dosta teško bilo, ja sam rek’o sestri da mi nije dobro, a ona mi veli: „Kaj se zafrkavate s menom?“, reko: „Sestro, ne da se zafrkavam, stvarno mi nije dobro, tu me jako, jako stiska“ [pokazuje na prsa]. Oni su to zanemarili, onda kad je došlo do udara, onda mi viče: „To vam je sve od tableta, šta ste pili one Tramale“. (…) Onda sam ja pitao na viziti profesora da jel’ moguće da sam dobio od tableta? Veli on: „Ne, ne, ne, da ste još duplo pili, nemoguće od Tramala da dobijete, nego vi ste dobili srčani udar od jakih bolova.“

Osim navedenih slučajeva, starije osobe osjećale su se diskriminirano u situacijama kada su ostavljene da dulje čekaju liječničku uslugu ili pomoć, pogotovo ako je tijekom pregleda ili pružanja pomoći medicinsko osoblje napustilo prostoriju i ostavilo pacijenta samoga, nerijetko zbog privatnih razloga. Takva iskustva često su doživjele osobe koje su kod liječnika došle samostalno, bez pratnje člana obitelji ili prijatelja. Uz to, mnoge intervjuirane osobe istaknule su i neprimjeren odnos djelatnika hitne pomoći, primjerice veliko kašnjenje nakon upućenog poziva za pomoć ili izostanak praćenja osobe koja je bila na hitnoj do njezina stambenog prostora, što navodi gospodin Zvonko:

Jedanputa mi je jako loša ta hitna bila: kad sam došao tamo, to je bilo u redu, dobro su se odnosili prema meni. (…) Međutim, hitna me do haustora, kućne veže dopelala i onda ne da je sa mnom išla gore u drugi kat, što bi bio red ako čovjek ima takovu bolest [Zvonko je srčani bolesnik], da me otpela do gore, preda ženi i veli: „Evo, izvolite.“

„Što biste vi htjeli za svoje godine?“

Neprikladan odnos tijekom pružanja liječničke pomoći nije karakterističan samo za intervjuirane starije osobe na području Zagreba. Naprotiv, mnoga europska istraživanja opisuju i analiziraju slične situacije. Rezultati istraživanja Voices on well-being provedenog u Velikoj Britaniji također upućuje na diskriminaciju u kojoj medicinsko osoblje riječi starijih pacijenata kojima opisuju svoje zdravstvene tegobe ne doživljava ozbiljno već ih osporava i umanjuje njihov značaj istom rečenicom koja se pojavljuje u kontekstu zagrebačkog zdravstvenog sustava: „Što biste vi htjeli za svoje godine?“

O suptilnijem obliku diskriminacije, koji se ne odnosi na kvalitetu pružene liječničke pomoći i skrbi već na neadekvatan način komunikacije i ophođenja medicinskog osoblja prema starijim osobama, često smo mogli čuti u intervjuima koje smo proveli. Naši kazivači navode kako su u kontaktu s medicinskim osobljem, primjerice prilikom ulaska u ordinaciju, često doživjeli ignoriranje i izostanak uobičajenog ponašanja za takvu situaciju, poput pozdrava ili podizanja pogleda s ekrana računala ili dokumentacije i kontakt očima. Također, žale se na nedostatak empatije kad je riječ o njihovu zdravstvenom stanju i izostanak „ljudskog ophođenja“ u vidu utješnih riječi čak i kada nema pomoći za bolest, što ističe gospođa Boba:

Recimo kod fizijatra, ljubazna je, slatka je i sve, ali kaže mi: „Budi sretna da si na nogama.“ U redu, možda i nema pomoći, ali nekakva topla riječ, nešto bi još trebalo…

Na slične oblike diskriminacije u komunikaciji s medicinskim osobljem požalile su se starije osobe u velikom europskom istraživanju Dignity and Older Europeans, koje je istodobno provođeno u Velikoj Britaniji, Španjolskoj, Slovačkoj, Švedskoj, Francuskoj i Irskoj. Osim navedenog, stariji Europljani ističu da se osjećaju diskriminirano u situacijama kada ih medicinsko osoblje tretira kao objekte: primjerice, kada liječnici ili medicinske sestre prilikom liječenja potpuno ignoriraju njihovu prisutnost. Uz to, stariji pacijenti osjećaju se diskriminirano u svakoj komunikacijskoj praksi koja odražava nejednake odnose moći između njih i medicinskog osoblja. Primjerice, osjećaju se nepoštovano ako im se liječnik ili medicinska sestra obraćaju samo osobnim imenom, a posebno poniženo i patronizirajuće osjećaju se ako im se tepa kao maloj djeci ili ih se oslovljava riječima poput „ljubavi“, „draga“, „sunce“…
Zanimljivo je što u rezultatima ovih europskih istraživanja iskustvo uskraćivanja medicinske pomoći zauzima bitno mjesto kada se govori o diskriminaciji starijih osoba unutar zdravstvenih sustava. Ann Orbach u svojoj knjizi Savjetovanje starijih osoba navodi istraživanja koja su dokazala dobnu diskriminaciju na svim razinama britanskoga zdravstvenoga sustava. Primjerice, svakoj dvadesetoj osobi starijoj od 65 godina uskraćeno je liječenje, a sa svakom desetom osobom postupalo se drugačije nakon 50. godine života. Konkretno, to znači da je bolesnicima ograničena terapija lijekovima zbog njihove dobi, nekima od njih odbijena je dijaliza ili transplantacija bubrega, a pojedine žene starije od 65 godina nisu dobile poziv za mamografiju.

Intervjuirajući starije Zagrepčane o doživljenoj diskriminaciji u zdravstvenom sustavu naišli smo na samo jedan slučaj eksplicitnog uskraćivanja liječničke pomoći, točnije – uskraćivanje propisanog lijeka, o čemu govori gospođa Marija:

(…) doktorica [specijalistica] ova gore na [ime bolnice], kaj imam probleme sa kičmom, i ona sad meni napiše da mi moja doktorica [opće prakse] mora, ne da mora nego da mi je to potrebno, dati lijek – vitamine za kosti. I meni moja doktorica [opće prakse] veli: „Ne, to je jako skupo, to ja vama ne mogu dati.“ I onda je tu moju doktoricu mijenjala druga jedna i ja joj tak velim da mi je gore doktorica na [ime bolnice] to preporučila i ova druga mi napiše fino trideset flašica, bez problema! A ona moja mi nije dala ni deset.

Na temelju provedenih intervjua zaključili smo da je diskriminacija starijih osoba u zdravstvenom sustavu na području Grada Zagreba u prvom redu prisutna u odnosu medicinskog osoblja kao i u komunikaciji i ophođenju prema starijim pacijentima tijekom pružanja pomoći i skrbi, a manje u uskraćivanju liječničke pomoći. Takvi su podaci suprotni od onih koji su dobiveni u spomenutim europskim istraživanjima, gdje uskraćivanje liječničke pomoći zauzima značajno mjesto kada se govori o diskriminaciji starijih osoba. No valja naglasiti da su, iako se strukture diskriminacije ponešto razlikuju, negativni učinci na kvalitetu života i dostojanstvo u starosti vrlo slični.
Iskustva naših starijih sugrađana koja smo naveli u ovom tekstu i rezultati europskih istraživanja s kojima smo ih povezali i usporedili upućuju na zaključak kako je dobna diskriminacija duboko ukorijenjena te podjednako prožima zagrebački i zdravstvene sustave europskih zemalja. Završit ćemo ovu temu riječima Ann Orbach: „Bit će potrebno više od nacrta, koliko god on bio radikalan, i nekoliko ciljeva, koliko god oni bili ambiciozni, kako bi se transformirala kultura nedostatka poštovanja prema starijim osobama.“ I dodati: podjednako unutar zdravstvenog sustava i ostalih društvenih institucija. Ovaj tekst je mali, ali odlučan korak prema tom cilju.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×