Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Istraživanje Ureda pučke pravobraniteljice o diskriminaciji u Republici Hrvatskoj

Piše: Dorijan Vahtar, 19.09.2017.
Svaka peta osoba je diskriminirana, najprisutniji su stereotipi prema Romima, a trećina ispitanika drži kako su starije osobe puno manje sposobne od mladih.

Prije nekoliko dana Ured pučke pravobraniteljice u prostorijama Kuće Europe predstavio je rezultate istraživanja o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije. To je već treće istraživanje koje je Ured proveo od 2009. godine, što je ujedno i godina kada je institucija pučkog pravobranitelja postala središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije u Republici Hrvatskoj.

Pozdravni govor i uvod u tematiku istraživanja održala je Lora Vidivić, pučka pravobraniteljica, a rezultate istraživanja izložila je Tena Šimonović Einwalter, zamjenica pučke pravobraniteljice.

Istraživanje je provedeno na 1000 ispitanika putem telefonskog anketiranja i podijeljeno je u četiri cjeline te se njime mjerila:

  • socijalna distanca prema pojedinim društvenim skupinama kao što su pripadnici druge vjere ili nacije, boje kože, različite spolne orijentacije, dobi…
  • upoznatost građana sa Zakonom o suzbijanju diskriminacije: u srpnju 2008. Hrvatski sabor izglasao je Zakon o suzbijanju diskriminacije te je bilo važno ustvrditi koliko je građana upoznato s činjenicom da je on na snazi
  • percepcija raširenosti diskriminacije: ispitanici su trebali navesti u kojim je područjima po njihovom mišljenju diskriminacija najraširenija
  • osobno iskustvo diskriminacije

 

Socijalna distanca

U većini pitanja postoji kontinuitet u stavovima i percepciji diskriminacije u odnosu na prethodna dva istraživanja. I dalje su vidljive vrlo velike predrasude prema Romima (48% ispitanika misli kako Romi žive od socijalne pomoći i ne žele raditi). Zanimljivo je što su na drugom mjestu negativni stavovi prema članovima sindikata (38% ispitanika smatra kako sindikati samo stvaraju probleme). Također, izraženi su i negativni stavovi prema mladim  (37% ispitanika drži kako su mlađe generacije neodgojene i bez ikakvih moralnih nazora), ali i prema starijim osobama za koje trećina ispitanika drži kako su puno manje sposobne od mladih.

Zakon o suzbijanju diskriminacije

Zanimljivo je što je razina upoznatosti sa Zakonom o diskriminaciji niža nego 2012. godine, stoga je potrebno kontinuirano informirati građane o njegovom postojanju.

Važno je istaknuti kako dio građana nije u mogućnosti svojim riječima izraziti što je diskriminacija, što upućuje na daljnju potrebu njihova informiranja ne samo o pojavnosti diskriminacije, nego i što ona sve uključuje.

Kao i prethodnih godina i dalje je izrazito malo građana upoznato s time tko djeluje kao središnje tijelo za suzbijanju diskriminacije (svega 2% ispitanika navelo je pučkog pravobranitelja). Rezultati jasno ukazuju kako građani nisu upoznati s time kome i na koji način se trebaju obratiti u slučaju da su diskriminirani, stoga je izrazito važno u narednom periodu osnažiti njihovo informiranje.

Raširenost diskriminacije

Kao i u dosadašnjim istraživanjima ispitanici su, kao odgovor na pitanje u kojim područjima je diskriminacija najraširenija, naveli područje rada i zapošljavanja. Na drugom mjestu po raširenosti diskriminacije nalazi se pravosuđe, a na trećem su mediji. Zanimljivo je spomenuti kako ispitanici misle da prvenstveno pojedinci diskriminiraju, a tek onda institucije. Međutim, kada se zbroje sve kategorije koje se mogu svesti pod zajednički nazivnika „javni sektor“ (državne institucije, Vlada, institucije regionalne i lokalne samouprave, sudovi, školski sustav i policija), rezultati ukazuju da je doživljena diskriminacija veća unutar javnog sektora, nego ona koja je doživljena od pojedinaca.

Osobno iskustvo

Oko ¾ ispitanika u posljednjih pet godina smatra kako se nisu našli u situaciji da ih netko diskriminira na osnovu nekih obilježja, dok njih 20% navodi da su doživjeli diskriminaciju. Stopa onih koji su doživjeli neki oblik diskriminacije niža je u odnosu na prethodna istraživanja što se može tumačiti stvarnom nižom stopom diskriminacije ili pak manjom spremnosti ispitanika da priznaju da se s njome suočavaju.

Kao područje u kojem su najviše diskriminirani ispitanici su naveli rad i zapošljavanje, a na drugom mjestu je zdravstvena zaštita.

Važno je istaknuti kako 68% ispitanika koji su doživjeli diskriminaciju nije poduzelo ništa kako bi zaštitili svoja prava, a kao glavni razlog zašto ništa nisu poduzeli većina ispitanika navodi kako njihova prijava ne bi ništa promijenila, što ukazuje na rezigniranost i nepovjerenje u sustav zaštite prava u Republici Hrvatskoj. Uz to, značajan dio njih boji se da bi prijavom dodatno pogoršali svoj položaj. Zabrinjavajuć je podatak da 20% onih koji su doživjeli neki oblik diskriminacije ne zna kome se obratiti za pomoć.

Istraživanja Zaklade Zajednički put

Slične podatke, pogotovo kada je riječ o nepoznavanju mehanizama zaštita prava i neprijavljivanja diskriminacije dobila je i Zaklada Zajednički put u svojim istraživanjima. Rezultati istraživanja o pravima starijih osoba u Gradu Zagrebu pokazali su da ¾ ispitanika (starijih osoba) ne zna koja prava im pripadaju, a oni kojima su prava prekršena izrazito rijetko odlučuju zatražiti pomoć ili prijaviti nekome doživljenu diskriminaciju, vrlo vjerojatno zbog toga što njihova prijava uglavnom nema nikakvog učinka.

Područja u kojima se starije osobe osjećaju najviše diskriminirano su zdravstveni sustav i javni prostor (javni prijevoz, ulice i trgovi), što je posebno zabrinjavajuće jer je zdravstveni sustav dio javnog sektora u kojem bismo svi trebali biti jednaki i dobiti uslugu jednake kvalitete, a javni prostor je mjesto svakodnevnog kretanja.

Rezultati istraživanja o diskriminaciji Ureda pučke pravobraniteljice i rezultati Zakladinih istraživanja upućuju kako hrvatski građani uglavnom nisu upoznati s idejom da im kao građanima pripadaju određena prava, kao ni s mehanizmima zaštite prava i prijavljivanja doživljene ili uočene diskriminacije. Stoga je nužno planski i kontinuirano djelovati na razini čitavog društva te osmisliti i provesti programe informiranja građana o pravima koja im pripadaju, osnažiti ih za korištenje tih prava i prijavu doživljene ili uočene diskriminacije. Također, nužno je detektirati posebno osjetljive skupine koje su u riziku od doživljavanja diskriminaciji, koje ne poznaju prava koja im pripadaju niti prijavljuju doživljenu ili uočenu diskriminaciju te edukativnim programima djelovati na njihovom informiranju i emancipiranju. Starije osobe jedna su od tih skupina. Također, budući da sva istraživanja navode javne službe i institucije kao mjesta doživljene diskriminacije, osim informiranja i edukacije građana, nužno je osmisliti i provesti edukativne programe za javne službenike i stručnjake kako bi se smanjila diskriminacija prema pojedinim društvenim skupinama i pojedincima unutar javnog sektora.

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×