Na vrućem limenom krovu

Novine vrište o poskupljenju domova za starije, kreće reforma mirovinskog sustava, krajem godine mogu se očekivati novi mirovinski zakoni. Možda se baš ovako osjećala mačka na vrućem limenom krovu!?

Kako odmiče ovaj drugi toplinski val sve si više sličim na Pavarottija. Znam da je Marijana odmah pomislila na slične nam figure i možda frizure, ali ja sam se prepoznala kad sam s papirnatih maramica prešla na bijeli ručnik obješen oko vrata.

Marijanu viđam sve rjeđe, ponekad se slučajno sretnemo u gradu ali pratim njena nezadovoljstva uobličena na fejsbuku. Danas je jedan od tih susreta, iskoristile smo ga da pretresemo događanja iz područja koje smo nekada obje pratile kao svoje.

– Ministarstvo rada i mirovinskog sustava  je prije par dana raspisalo natječaj u vrijednosti oko 400 milijuna kuna za projekt „Zaželi“ – podsjeća me Marijana na ideju da se zahvaljujući sredstvima fondova EU zaposli više od 3000 žena (teže zapošljivih skupina, dakle starije životne dobi, niže kvalifikacije) u oko 12.000 domaćinstava na poslovima pomoći u kući starijim i nemoćnim osobama. – Odlično – iskrena sam. – Podržavam takvu i svaku sličnu akciju. Super! – kažem i zaista tako i mislim. No, duboko u sebi sam jadna zbog vremena izgubljenog u našim domaćim sujetama, neznanjima, neshvaćanjima i nemaru.

Naime, ova ideja o pomoći u kući za starije koju bi obavljale prije svega žene teže zapošljivih skupina i sve upravo tako kako se sada spominje u projektu „Zaželi“ krenula je u život prije 14 godina u Vladi Ive Sanadera i ministarstvu Jadranke Kosor. Ideja se  razvijala u formi pilot programa, pokazalo se da je pomoć u kući na zamišljeni način jedva dočekana, teren je pokazao da ih čeka kao žedna zemlja vode. Politika je i tada bila nesklona misliti na bilo što osim na sebe samu pa oni koji su to trebali i mogli ni prstom nisu makli da u rovove ukopanu socijalnu politiku upute u činjenicu da ima i važnijih i drugačijih stvari od njih samih i  njihovih ideja, da dogovor s međugeneracijskom solidarnosti može biti koristan za sve. Unatoč svim međuministarskim otporima, upravo u tih osam godina od prvih ideja, na terenu su zaživjele brojke o kojima sada „Zaželi“ govori, koje zaziva, čak su i premašene i u broju zaposlenih i u broju onih o kojima se skrbi. No, kako je to kod nas normalno, tek što se priča počela zahuktavati i kad ju je trebalo urediti i uokviriti dobrim zakonodavstvom, novi izbori otvaraju nove političke kombinacije. Novoj ministrici  socijale  Milanki Opačić u politički životopis se nikako ne uklapa dobra ideja jer su od nje važniji njeni autori. Uskoro, ruši se sve što je u tom smislu napravljeno i utapa u prosjek socijale i njenih u kamenu uklesanih priča.  Nažalost, ni prvi ni posljednji put, sve politike i sve vlasti prije i poslije čine isto. Kod nas kao da nije moguće (čast iznimkama) da je prethodnik napravio nešto dobra, što bi se moglo samo nastaviti i nadograđivati.

I tako, 14 godina od prvih programa po današnjem projektu „Zaželi“, otvorila su se vrata da se priča nastavi. Podržavam ju svim srcem jer sam svjedočila potrebi obilazeći teren, sva istraživanja (a osim domaćih bilo je i stranih) dokazala su svrhovitost, trošak je bio za državu manji od bilo kojeg dotadašnjeg, korisnici su bili zadovoljni a pružatelji usluga ponekad na svom prvom poslu.

– Zanimljivo je da „Zaželi“ kreće iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava – kaže Marijana. – Ministrica socijale Nada Murganić na bivšem je poslu ravnateljice Doma za starije i sama provodila bivše programe tog tipa. U svom ministarstvu ima programe pomoći u kući. I čudno je da to nitko ne pita i ne objašnjava.

– Ništa više nije čudno – kažem više za sebe dok ispraćam Marijanu. Sindikat umirovljenika Hrvatske najavljuje vruću jesen. Traži volontere za jesensku organizaciju prosvjeda. Novine vrište o poskupljenju domova za starije, kreće reforma mirovinskog sustava, krajem godine mogu se očekivati novi mirovinski zakoni. Možda se baš ovako osjećala mačka na vrućem limenom krovu!?

Komentiraj