Izbornik
Zatvori
SUPERSENIORI

Zašto je važna dobra komunikacija zdravstvenog osoblja i pacijenata

Piše: Super Senior, 13.06.2017.
Kakav bi trebao biti prvi kontakt između zdravstvenog radnika i pacijenta? U svakom slučaju, trebao bi biti topao, susretljiv, neposredan i profesionalan. Zdravstveni djelatnik trebao bi stvoriti otvorenu i podržavajuću atmosferu za pacijenta

Komunikacija je definirana kao proces razmjene informacija preko dogovorenog sistema, najčešće putem jezika. Doslovno značenje riječi komunikacija jest ˝učiniti nešto općim ili zajedničkim˝. Komunikacija je obično opisana trima glavnim dimenzijama – sadržajem, formom i ciljem. Zajedno, sadržaj i forma komunikacije stvaraju poruke koje se šalju  prema cilju, najčešće drugoj osobi. Dakle, komunikacija je važan proces u svakodnevnom životu ljudi i njihovim interakcijama.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, kvalitetna komunikacija definirana je kao jedna od pet vještina neophodnih za zdrav i sretan život. Znanje i umijeće kvalitetne komunikacije preduvjet su kvalitetnog djelovanja za mnoge profesije, no u ovom slučaju naglasak je na medicinskim zanimanjima. Kvalitetna komunikacija zdravstvenih djelatnika s pacijentima temelj je uspješnog liječenja. Ona je važna jer je izravnim kontaktom zdravstvenih djelatnika i pacijenata moguće postići zadovoljavajuću razinu suradljivosti bolesnika, razviti odnos povjerenja, provesti ga kroz sustav liječenja, liječiti te naposljetku i  izliječiti. Naravno, ovdje nije riječ o tome da lijepa riječ liječi sve bolesti, već o važnosti priopćavanja vijesti vezanih uz zdravstveno stanje i liječenje ljudi koji pate od različitih bolesti.

Istraživanja su pokazala kako dobra komunikacija i odnos zdravstvenog osoblja i pacijenata utječu na bolju prilagodbu na bolest kod pacijenata, veće zadovoljstvo liječenjem i suradljivost, veću kvalitetu života i sigurnost bolesnika, bolju kvalitetu timskog rada te manji broj pritužbi na rad liječnika.

U jednom istraživanju nađeno je da liječnik u prosjeku u četrdesetogodišnjem radnom vijeku odradi oko 200 tisuća konzultacija. Ovakav podatak ukazuje na važnost dobre komunikacije u svakodnevnom radu liječnika. Potonje je posebno važno u današnje, moderno vrijeme, kada pacijenti nerijetko prve informacije o svom zdravstvenom stanju dobivaju preko Interneta i raznoraznih neprovjerenih stranica. Takve informacije često mogu dovesti do potencijalno opasnih zabluda o njihovom stanju i načinima liječenja, što može povećati strah i dovesti do težeg suočavanja s bolešću pa čak i poricanja bolesti.

Pacijentu, odnosno osobi kojoj je potrebna liječnička pomoć, potrebno je holističko shvaćanje liječnika u pristupanju liječenju bolesti, od emocionalnog doživljavanja svojeg stanja do uvažavanja njegove osobnosti. U ovakvom odnosu vrlo je važno pokušati razumjeti pacijenta kao i suosjećajno slušanje. Zbog ovih razloga, pristup pacijentima trebao bi se odvijati prema biopsihosocijalnom modelu. Njime se podrazumijeva da su zdravlje i bolest posljedica interakcije bioloških, psiholoških i socijalnih faktora. Kod postavljanja dijagnoze i odabira liječenja, važno je uzeti u obzir tu interakciju te pomno isplanirati individualni program liječenja za svakog pacijenta. No ipak, u RH programi zdravstvenog obrazovanja još se uvijek nedovoljno bave psihološkim i socijalnim sadržajima. To dovodi do premalo posvećivanja pozornosti psihičkom stanju pacijenata te slabijem prepoznavanju mogućih emocionalnih poteškoća pacijenata, što može uvelike otežati tijek liječenja.

Jedna od važnih stvari u komunikaciji zasigurno je prvi kontakt zdravstvenog osoblja i pacijenta koji se može osjećati uplašeno, nervozno i zbunjeno. Kakav bi trebao biti prvi kontakt između zdravstvenog radnika i pacijenta? U svakom slučaju, trebao bi biti topao, susretljiv, neposredan i profesionalan. Zdravstveni djelatnik trebao bi stvoriti otvorenu i podržavajuću  atmosferu za pacijenta. Također, važno je da prvi razgovor počne spontano, neusiljeno i bez požurivanja. Poželjno je da se pacijent osjeća slobodno i sigurno te da liječnik govori jezikom koji pacijent razumije – sa što manje stručnih  termina, a ako je neophodno njihovo korištenje, trebalo bi svaki od njih posebno i  polako objasniti. Takav pristup omogućuje pacijentu da se osjeća shvaćeno i saslušano, a samim time ostvaruje se odnos povjerenja i stvara osjećaj sigurnosti za pacijenta.

Zašto je uopće važna dobra komunikacija u zdravstvu?

  • Komunikacija je temelj svakog međuljudskog odnosa
  • Načinom na koji komuniciramo, prezentiramo sebe drugima
  • Uspostavlja se bolji odnos s pacijentima i ostvaruje njihovo povjerenje
  • Postiže se bolji odnos s drugim djelatnicima te ugodno ozračje na radnom mjestu
  • Ostvaruju se bolji rezultati rada i zdravstvene skrbi za bolesnika
  • Sami zdravstveni djelatnici zadovoljniji su svojim poslom
  • Doprinosi osjećaju smisla u radu
  • Štiti od profesionalnog sagorijevanja

Osim važnosti prvog kontakta i uspješne komunikacije među zaposlenicima u zdravstvu, javlja se i pitanje priopćavanja loših vijesti pacijentima, odnosno, dijagnoza teških bolesti i njihovih prognoza. Priopćavanje takvih vijesti pacijentima smatra se jednim od daleko najtežih komunikacijskih zadataka. Lošom vijesti smatra se svaka informacija koja negativno utječe na bolesnikova očekivanja i planove u sadašnjosti i budućnosti te koja rezultira kognitivnim, ponašajnim ili emocionalnim poteškoćama kod bolesnika.

U kontaktu s liječnikom, prva loša vijest s kojom se pacijenti mogu susresti najčešće je dijagnoza bolesti. Naravno, ovisno o težini prvobitne dijagnoze, ovisi i težina priopćavanja takvih vijesti od strane liječnika. Liječnici takve situacije često doživljavaju iznimno stresnima, na psihološkoj i fiziološkoj razini. Istraživanja su pokazala da se, suprotno intuitivnim očekivanjima, količina doživljenog stresa ne smanjuje s liječnikovim iskustvom. Također, često se događa da liječnicima njihova prva loša iskustva priopćavanja znaju biti toliko neugodna da ih muče godinama. Neka od objašnjenja doživljenog stresa kod liječnika jesu strah da će ih pacijenti ili njihove obitelji okriviti za svoje stanje, da će tražiti od njih informacije koje im neće moći pružiti, ali i emocionalne reakcije pacijenata poput ljutnje, tuge i drugih s kojima se neće moći nositi u tom trenutku. Uplašeni pacijenti često očekuju potpunu brigu i pažnju od strane zdravstvenog tima i opravdano očekuju niz informacija o svom zdravstvenom stanju i terapiji.

Također, jedna od čestih briga liječnika suočavanje je s vlastitim emocionalnim reakcijama te s vlastitom ranjivošću i smrtnošću. Važno je da zdravstveni djelatnici znaju da, iako nisu u mogućnosti birati sugovornike, tj. pacijente, mogu izabrati način na koji će prenijeti poruku kako bi ona postigla svoj cilj, a to je olakšavanje patnje pacijentima. Zasigurno je potrebno uložiti trud da se oblik i sadržaj poruke prilagode primatelju, no dobra je vijest da je to vještina koja se može naučiti. Česta je pretpostavka da neki ljudi imaju sposobnost uspješne komunikacije, dok drugi tu sposobnost nemaju. No, ta pretpostavka nije točna. Brojna su istraživanja pokazala da se učinkovitija komunikacija s bolesnicima može naučiti pa čak i uvježbati. Iako je priopćavanje dijagnoza prepoznato kao vrlo važna vještina, liječnici još uvijek izražavaju svoje nezadovoljstvo edukacijom iz tog područja. Pokazalo se da različite intervencije, putem propisanih smjernica za priopćavanje dijagnoza, pacijentima zaista dovode do poboljšanja komunikacijskih vještina liječnika i načina na koji priopćavaju loše vijesti. No, u nekim slučajevima, uvjeti na radnom mjestu, poput nedostatka vremena i prostora, mogu otežati provođenje tih smjernica.

Također, pokazano je da liječnici koji rade u uvjetima jasno strukturiranih protokola o priopćavanju loših vijesti i načinima ophođenja s pacijentima, općenito doživljavaju manje stresa na radnom mjestu. Takva istraživanja impliciraju važnost poduke medicinskog osoblja u komunikacijskim vještinama i senzibilizaciji za pacijentovo psihičko zdravlje.

Preporuke za bolju komunikaciju s pacijentima:

  • Oslovljavati ih imenom, čime se pokazuje njihova individualnost i važnost kao osoba, a ne samo pacijenata. Također, važno je pacijentu reći svoje ime i funkciju.
  • Pomoći bolesniku u orijentaciji, ukoliko se radi o hospitaliziranim pacijentima, dati im informacije o tijeku liječenja.
  • Korištenje što jednostavnijeg jezika, kako bi pacijenti što bolje razumjeli svoju situaciju, a samim time i smanjili strah od kompliciranih izraza koje često ne razumiju.
  • Redovito obavještavati pacijenta koji će se pregledi i obavljati, čemu oni služe te na koji način. To je važno da pacijent bude informiran i da se smanji strah od još jedne pretrage ili postupka.
  • Informirati pacijenta o njegovom stanju i nalazima, pogotovo nakon operacija i zahvata. Tu je važno dati pozitivne komentare da liječenje dobro napreduje, naravno, ukoliko je to istina. Uvijek je nužno pacijentu reći istinu o njegovom stanju.
  • Važno je dati pacijentu informacije o mogućnostima dobivanja podrške, po mogućnosti od stručnog osoblja, najčešće psihologa. Ukoliko nema psihologa, važno je naglasiti pacijentu da  ne treba sve „podnijeti sam/a” te ga uputiti na mjesta gdje podršku može dobiti.

Članak je preuzet shttp://www.istrazime.com/zdravstvena-psihologija/zasto-je-vazna-dobra-komunikacija-zdravstvenog-osoblja-i-pacijenata/

Vaš Internet preglednik nije ažuriran!

Ažurirajte Vaš preglednik za ispravan prikaz ove stranice. Ažuriraj odmah

×