Ponešto o početku i o početku kraja

I dok svjedočimo uglavnom muškim političkim i izbornim pripetavanjima najgore vrste, nije slučajno da, kao i u svim teškim vremenima, pozitivnu igru vode pozitivne žene.

Odabrala sam radionicu naslova:  Jesu li pedesete novi početak ili početak kraja? Održavala se prošlog tjedna na Zagrebačkom velesajmu, u okviru Sajma Pravo doba, pa sam obilazak štandova sa svim što se na ovom sajmu nudi starijoj generaciji iskoristila i da budem na nekim od predavanja ili susreta. A jesu li pedesete novi početak ili početak kraja pitale su me, kao i sve ostale prisutne, pokretačice portala One nastupaju, udruge „Žene 50 plus“. Iako smo se sve prisutne 50 plus složile da možemo učiniti još puno za sebe i za sve oko nas, za mene odgovor nije jednoznačan. Pedesete, po meni, niti ne trebaju biti novi početak  a još manje trebaju biti ili jesu početak kraja. Ovaj naslov, naprosto sam shvatila, obzirom da su osnivačice udruge i portala u većini novinarke, kao dobar i zvučan naslov koji će potaknuti „na čitanje“ ili u ovom slučaju na raspravu. I zaista, tako je i bilo. Pozitivno, podupiruće, poticajno.

Događaji ovih dana sustižu jedan drugog. Oko nas jača ekstremizam i netolerancija. Ne izdvajam niti jedan. Za mene je ekstremizam –  ekstremizam. Ne radim razliku između onih koji marširaju s parolama za uništavanje svih koji su protiv ili onih koji te iste na najgore moguće načine kritiziraju na internetu i posvuda. Kultura komunikacije, saslušati drugoga, argumentirano raspravljati, ne vrijeđati – čini se daleko je iza većine. Sve je rašireniji stav: ja sam u pravu, svi drugi su budale. Na kraju te isključivosti, zadrtosti, nerazumijevanja i neznanja uvijek vidim istu strahotu sličnu posljednjoj u Manchesteru. Pa zato itekako važnim vidim pitanje jesmo li pred novim početkom ili početkom kraja.

Nisam pesimista, ne želim da me događaji zatvore u moja četiri zida. Ne želim gledati crno i kukati kako je nekad bilo bolje. Ne pristajem vjerovati da je sve dobro iza nas. Vjerujem da na spomenuto pitanje odgovaraju prije svega pametni i dobri, oni koji su sposobni stvarati pozitivno ozračje, privlačiti u svoje krugove i onda malo po malo vući naprijed. Takvi kao  Udruga „Žene 50 plus“,  poznatija po portalu One nastupaju ili kao portal Nismo same, koji je pokrenula žena koja je preživjela tešku borbu s rakom dojke a koja vlastitu tešku situaciju preokreće u svoju korist ali i korist i za podršku svim ženama koje su pobijedile malignu bolest ili se liječe od nje. Portal Nismo same vrlo se brzo od osnutka dokazao kao podrška, nada, informacija, putokaz svima u istom problemu.

I dok svjedočimo uglavnom muškim političkim i izbornim pripetavanjima najgore vrste, nije slučajno da, kao i u svim teškim vremenima, pozitivnu igru vode pozitivne žene. Nije slučajno da su nas upitale jesu li pedesete, doba zrelosti i iskustva, novi početak ili početak kraja. Sitne zamke, u koje su upadale i same, kad su se govoreći o predrasudama prema ženama u poslovnom svijetu, ispričavale da zbog ozljede nose balerinke ali inače uvijek visoku petu, samo su potvrdile da je pred svima još puno posla. Jednako kao što su potvrdile i svoj slogan da „Jedna sama ne može ništa, zajedno možemo sve!“ A njihovo sve uvijek teži da bude pozitivno, podupiruće, poticajno. Na velikim vratima takve zamišljene budućnosti trebalo bi pisati: Zadrtima, netolerantnima, ogorčenima – ulaz zabranjen! Utopija? Ovisi o stavu, radu i ponašanju svih žena i svih muškaraca koji razmišljaju o početku a ne o početku kraja.

Komentiraj